Jučer u 11 sah. pr. p. predane su svekolike zbirke muzejskog društva u ruke zemaljskoj vladi, te je tom prilikom novi zemaljski muzej svečano otvoren javnosti. Svečanosti ovoj prisustvovali su preuzv. gg. baron Appeli podmaršal pl. David , administrativni upravitelj vitez Sauerwald, arhim. Magarašević s članovima pravoslavne konzistorije i cjelokupni odbor muzejskog društva. Ispred muzejskog društva pozdravio je potpredsjednik mu g. dr. Julije Makanec poglavara zemlje ovom toplom besjedom: „Preuzvišeni gospodine! Čast mi je pozdraviti Vašu Pr. u ime odbora i ispred svijeh mnogobrojnih članova muzejskoga društva, za koje je današnji dan u prvom redu znamenit; predajemo eto moćnoj Vašoj ruci, zemaljskoj vladi i čitavoj zemlji malo čedo, istom rogjeno, ali doista već dosta jako — u izvjestnoj nadi, da će se to čedo brižljivo njegovati i uzgojiti do njegove potpune zrelosti. Znamenit je taj dan i za svu Bosnu i Hercegovinu, jer znači opet nov važan korak u kulturnom napretku ovih krasnih pokrajina. Dopustite mi, preuzvišeni gospodine, da budem i nešto sebičan i da kažem, da je taj dan osobito i za mene neizmjerno radostan. — Kad sam ja prije tri godine razaslao poziv na utemeljenje muzejskoga društva i muzeja, nadao sam se doduše odzivu i od vlade i kod naroda — ali da će se ta zaisao oživotvoriti tako brzo, uspješno i sjajno, to je upravo izvanredno, — te imade se javno zahvaliti složnom radu i patriotičnom ˇnastojanju i naroda i vrhovne vlasti, publicistike i dušobrižnika svijeh vjeroispovijesti i mnogih i mnogih, kano najljepši dokaz stare rečenice: „slogom rastu i male stvari“ . Jedva progjoše dvije tri godinice — tako rekući još u antediluviansko doba našeg muzeja — što sam ja čitavu zbirku zemaljskog muzeja sahranio u malenom sandučiću; danas vidimo napunjene dvorane a za kratko možda ne će dostići ni ove prostorije. To mora razveseliti srce svakoga patriota a taj dan uzradovaće prijatelje Bosne i Hercegovine i izvan granica ovijeh zamalja a ponajviše onoga moćnoga prijatelja ili bolje rekući oca našega naroda, kojemu se Bosna i Hercegovina imade zahvaliti za nebrojena dobročinstva; — pa kao otac ne traži drugu zahvalnost od svoje djece van ljubav i težnju za rad i napredak. Tako će i brižljivi otac svijeh svojih podajnika, Njeg. Veličanstvo, naš Car i kralj Franjo Josip I., sa zadovoljstvom doznati, da su najmlagji sinovi velike njegove familije, Bosanci i Hercegovci, osvjetlali lice, — utemeljivši i podupirući ovaj zavod, koji će služiti i znanosti u opće, a poznavanju i unapregjivanju ovih zemalja na po se. Predajem Vam, preuzvišeni gospodine! ove zbirke, a muzejsko društvo zahvalivši se za visoko priznanje njegovog dojakošnjeg mu rada unaprjegjivaće i nadalje, u koliko mu bude moguće, svrhe muzeja.“ Zatim se poglavar zemlje baron Appel odazvao ovijem usrdnijem riječima: „Milo mi je, što mogu ovdje ponoviti, da zemaljska vlada iskreno blagodari muzejskom društvu na uspješnom radu njegovom. To društvo postavilo je temelj ovom kulturnom zavodu, koji će sigurno biti od najveće koristi za Bosnu i Hercegovinu. Zemaljska vlada računa pouzdano, da će muzejsko društvo kao i dosada sav svoj rad posvetiti zemaljskom muzeju. Gospodi članovima muzejskog odbora, na trudu njihovom neka bude izražena srdačna hvala. Velim ovijem, da je zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu otvoren i to sa usklikom: Bog neka poživi našeg premilostivog Cara i kralja Franju Josipa prvoga. Živio!“ Poklik ovaj prihvatile prisutni gromkim Itriputašnjim klicanjem. Zatim je poglavar zemlje završio svoju besjedu ovijem riječima: „Ostaje mi još prijatna dužnost, da se sjetim osobitih zasluga, koje su stekli g. potpredsjednik muzejskog družtva dr. Makanec i vladin savjetnik g. Hormann oko osnivanja i unapregjenja ovoga muzeja. Na zemaljskom muzeju imamo da blagodarimo naročito njihovoj inicijativi, njihovom podvigu i neumornom trudu u toj stvari. Primite, gospodo, za to najsrdačniju zahvalu svijeh nas.“ Poslije toga predstavio je dr. Makanec sve poslenike i referente pojedinih odjelenja muzeja poglavaru zemlje i zamolio ga, da prvi upiše ime svoje u knjigu spomenicu. Za poglavarom zemlje upisaše svi prisutni svoja imena u knjigu. Baron Appel razgledao je zatim sve prostorije muzeja i kod pojedinih zbiraka se poduže zabavio. Muzej je kako javismo smješten u penzionoj kući s Cemaluše ulice u II. boju i zbirke su rasporegjene u velikim staklenim ormanima i kako treba pobrojene i imenovane. Ovih dana će izići i štampan katalog svijeh zbiraka. U podne se završila ova svečanost. Svaki prijatelj napretka ovijeh krasnih zemalja — a ko to nije — mora radosno pozdraviti ovu novu kulturnu tečevinu našu. Oko nje su se potrudili i mnogi domaći rodoljubi, a to je znak, da u Bosni i Hercevini svaki plemeniti podvig i rodoljubno nastojanje brzo nalazi odziva u srcu i umu domaćih patriota. Tako i valja i u tome je zaloga za budućnost. Uvjereni smo, da se na polju kulture slobodno možemo još mnogo čemu nadati, jer se zemlja u svoje sinove može pouzdati. Preporučujemo publici, neka prihvati ovo kulturno mjezimče interesom i ljubavlju.