Pripremajući popis stanovništvo u Sarajevu, rukovodiocima ove važne akcije narodnih vlasti bilo je jasno, na kakve će sve teškoće naići popisivači, od čijeg rada u glavnom i zavisi uspjeh popisa, lako uslijed kratkoće vremena nisu bile savladane sve tehničke teškoće, a i samo godišnje doba nije pogodno za akciju ove vrste koja se velikim dijelom obavlja na terenu, popis iz mnogih razloga nije mogao da bude odložen. KO SU BILI POPISIVAČI? Odbor za popis stanovnika računao je da će za popisivače moći da angažuje veći broj mladih aktivnih državnih službenika koji bi lakše savladali teškoće rada na terenu i koji već raspolažu izvjesnim znanjem za rad ove vrste. Zbog zauzetosti u drugim poslovima, aktivni državni službenici nisu mogli doći u obzir kao popisivači. Moralo se uzeti penzionere, te učenike i učenice sedmog i osmog razreda gimnazije, četvrtog razreda učiteljske škole i oko 75 službenika GNO-a, učitelja i učiteljica. Pored opširnih pismenih uputstava koje je izradio Popisni odbor, sa popisivačima je održan i jedan informativni sastanak. Prema međunarodnim propisima koji su važili do drugog svjetskog rata, popisi stanovništva obavljali su se u cijeloj Evropi svakih deset godina. Rok priprema za popis trajao je obično dva mjeseca, a popisivačima je davan rok za predaju izrađenog popisnog materijala, najmanje dvadeset dana računajući od dana koji je utvrđen kao popisni dan. Pored toga i popisi su redovno vršeni u jesen, a i kao popisivači služili su mlađi državni službenici. USPJEŠAN RAD UČITELJSKIH PRIPRAVNICA Popisivačima u Sarajevu prvi dio popisnog materijala predan je 19 i 20 januara. Određeni popisni dan bio je 24 januar, a rok za predaju svršenog popisnog materijala 5 februar. Dobar dio penzionera-popisivača nije mogao da održi taj rok, dok su učenici i učenice, kao i učitelji, a osobito učiteljice i činovnici GNO-a (sa iznimkom dvojice), vrlo velikim dijelom izrađeni popisni materijal predali u određenom roku. Kao cjelina u predanom i savjesnom radu naročito istakle su se učenice IV razreda učiteljske škole i pokazale mnogo smisla za sociološka zapažanja. Od penzionera željezničara popisnoj kancelariji dobrovoljno su se stavili na raspoloženje drugovi Miroslav Nagi i Oto Stuhli. Pored toga što su skupili oko 50 popisivača, i sami su preuzeli dužnost popisivača. Kod drugih penzionera nailazilo se je na nerazumijevanje. Velik broj pozvanih izbjegavao je da učestvuje U ovom narodnom poslu. Da bi se dobila bar približna slika posla koga su imali da obave popisivači, navešćemo primjer najmanjeg popisnog kruga. U tom popisnom krugu imao je popisivač da popiše 15 kuća, 30 domaćinstava sa 120 članova, od kojih je 20 nepismenih. Takav popisni krug obično se je nalazio u brdovitom predjelu periferije grada. Da obavi svoj роsао popisivač je morao svako domaćinstvo da obiđe najmanje tri puta. Akо mu u 10 domaćinstava ispune sve formulare, tako da ne mora prepisivali, ipak popisivaču ostaje, sa kontrolnim spiskom, omotima za kuće i sumarnikom, da ispuni oko 7000 rubrika. Prirodno, da zbog terenskih i tehničkih razloga, popisni krugovi nisu mogli biti podjednaki ni po broju domaćinstava ni po broju stanovnika. SUSRETLJIVOST NARODNIH MASA Od dana primanja popisnog materijala, pa sve do 7 o. mj. u popisnoj , kancelariji vrilo je kao u košnici. Popisivači, naročito učenici i učenice, dolazili su redovno sa izvještajima, tražeći dalja obavještenja i uputstva. Prije početka popisa, Popisni odbor obratio se je pismeno Narodnom frontu sa pozivom, da preko svih masovnih organizacija, popularišu ovu akciju narodnih vlasti i da se pozovu svi aktivisti fronta da pomognu popisivaće u njihovom radu. Narodne vlasti nailaze uvijek na pomoć širokih narodnih masa. To se osobito vidljivo manifestovalo prilikom ovog popisa. Svuda se je popisivačima izlazilo u susret, stavljala na raspoloženje sva potrebna dokumenta bez prigovora. Nije zabilježen ni jedan slučaj svjesnog obmanjivanja narodnih vlasti. Pojedini slučajevi drskog i arogantnog držanja nekih nenarodnih tipova, naročito osuđenih špekulanata i ratnih bogataša, samo je još jače osvjetlilo njihov dosadašnji rušilački rad UZROCI ABNORMALNOG PORASTA STANOVNIŠTVA Sarajevo je prema popisu iz 1931 godine imalo 72.641 stnovnika. Prirodno porast (višak rođenih nad umrlim) prema tim statističkim podacima iznosio je 600 stanovnika godišnje. Polazeći sa te osnove Sarajevo bi za ovih 14 godina trebalo da ima porast za 8.400 stanovnika, odnosno okruglo oko 81.909 stanovnika. Prema obavljenom popisu Sarajevo ima 95.404 stanovnika, odnosno za 14.363 stanovnika više, nego što bi moglo da ima računajući prema predratnom prirodnom prirastu stanovništva. Broj od 95.404 stanovnika može biti povećan okruglo računajući najviše za još 200 lica, i to iz novoprisajedinjenih teritorija, gdje na nekim mjestima gradski rejon još nije dovoljno jasno omeđen i gdje kuće nisu ušorene. Ovoliki porast stanovništva objašnjava se pomjeranjem stanovništva uslijed ratnih prilika, jer u Sarajevu još uvijek boravi priličan broj izbjeglica. Pored toga Sarajevo je postalo kao glavni grad federalne jedinice uistinu privrednim, političkim i kulturnim centrom. Osim toga proširena je gradska teritorija. U SVIMA REJONIMA IMA VIŠE ŽENA Broj stanovnika po rejonima dijeli se ovako. I rejon ima 25.737 stanovnika, od toga 11.638 muških i 14.099 ženskih; 11 rejon ima 31.590 stanovnika, od toga 14.034 muških i 17.556 ženskih; III rejon ima 25.241 stanovnika, od toga 11.274 muških i 13.967 ženskih; IV rejon ima 12.836 stanovnika, od toga 5.824 muških i 6.994 ženskih. UDARNICI MEĐU POPISIVAČIMA Od popisivača prva je obradila svoj popisni krug i predala izrađen popisni materijal učenica, drugatica Mitrović Zora. Ona je predala izrađen popisni materijal na 27 januara, dakle za tri dana od određenog popisnog dana. Kontrolori koji su pregledavali rad svakog popisivača, ocjenili su rad drugarice Mitrović, kao uredan i savjestan. Odmah po predaji svog popisnog kruga drugarica Mitrović otišla je kao pomagač jednoj svojoj drugarici, koja je imala veći popisni krug na periferiji grada. Drug Aziz Kalajdžić, koji se je popisnoj kancelariji stavio dobrovoljno na raspoloženje, popisao je najveći broj stanovnika. On je vršio dužnost popisivača u onim krugovima gdje se određeni popisivač pokazao kao nesposoban ili se je razbolio. Tako radeći za 12 dana drug Kalajdžić je popisao 1136 statiovnika. Od ostalih 365 popisivača navešćemo samo neke koji su se osobito istakli savjesnim radom, iako su imali velik broj stanovnika i terenski težak popisni krug. Drugarica Volić Nadžija, učenica, popisala je u određenom roku 872 stanovnika, Barišić Josip, penzioner 856, Kreso Mustafa, učitelj 739, drugarice Milošević Seka 654, Šiba Radmila 569, obje činovnice GNO-a i pored toga svršavale su svoje redovne poslove kao službenice GNO-a. Drug Omerhodžić Mehmed, učenik, popisao je 612, drugarice Berg Eugenija i Džudža Biserka, učenice, popisale su u terenski teškom popisnom krugu u određenom roku 631 stanovnika. Isto tako popisali su drugovi Radović Ljubo, penzioner 766, Simšić Relja 631 i drugarica Muhoberac Ina, učiteljica 520 stanovnika. Drug Imamović Smail, penzioner, lako bolestan, po dovršenju rada u svom popisnom krugu, obavio je dužnost popisivača u još tri popisna kruga, zamjenjujući oboljelo i nesposobne popisivače. Sve radove obavio je uredno i savjesno. Za mnoge učenike i učenice rad na popisu bio je prva prilika da duboko sagledaju u pravi život širokih narodnih masa, i da vide koliko još treba napora i predanog rada svih pravih patriota, a naročito prave narodne inteligencije, pa da se zaliječe rane koje su našim narodnim masama zadali bivši nenarodni režimi, fašistički zlikovci i njihovi pomagači. I pored svih teškoća ovaj popis je, zahvaljujući predanom radu velikog dijela popisivača, potpuno uspio i pružiće dovoljnu osnovu za plansku politiku narodnih vlasti, naročito iz sektoru ishrane stanovništva.