Te noci Fatima Šahman je usnila kako u svojoj bašci iz bunara vadi minu. Probudila se sva prestrašena i, ne mogavši više oka sklopiti, cim je zora osvanula, otrcala je do sina: "Nemoj danas nigdje ici, preklinje te majka", upozorila ga je placnim glasom. Hasib je, smiješeci se, potapšao majku po ramenu i zaputio se, kao i svako jutro, u šumu na sjecu drva. Sljedeci put kada ga je vidjela, Hasiba su vukli na nosilima, dok mu je desna noga krvarila. Nagazio je na minu. Bilo je to 1999., godinu d .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.