U opusu Skendera Kulenovica sonet Ponornica prethodi istoimenom romanu. U sonetu Ponornica Kulenovic veli: A grotlo mi otješnja: hrupim - na bijelcu vodoskoka,/ a korito me uzme u obale, štake bogalja./ Pa u pjeni mi svijet isperu kloaka i pralja,/ i svi me pomalo otpiju, do mrava-krvoloka. Tako valjda i jeste nastao roman Ponornica: pjesniku je grotlo otješnjalo i nahrupila je proza. Socni i opojni jezik Kulenoviceve poezije resi i njegovu prozu, ali nakon formalne strogosti soneta proza ce i .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.