Dugo u noc nastavili smo se družiti po Sarajevu. To više nije bilo za nas srušeni grad. Ali on još nije zaboravio svoje gradane koji pogiboše od granata u ulici Vase Miskina Crnog, gdje su cekali štrucu kruha, ili pak na tržnici Markale, gdje su došli da uzmu mjericu krumpira: raskomadana tjelesa, mrtve na mjestu i umiruce koje se pokušavalo prenijeti u bolnice u kojima više nije bilo mjesta, rane što krvare i lokve krvi na trotoaru, zapomaganje kojem više nije bilo pomoci. I poslije svega toga .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.