Nacionalna kultura i globalizacija nisu pojmovi istoga reda. Cešce se suprotstavljaju nego što se usuglašuju. Pridaju im se razlicita znacenja. Od prilike do prilike, mijenja im se smisao. Globalizacija se obicno poistovjecuje s mondijalizacijom. Ovaj drugi termin više se rabi na frankofonom prostoru, prvi na anglofonom. Ni za jedan ni za drugi ne nalazimo zadovoljavajucu definiciju. Globalizacija se dovodi u vezu s "novim svjetskim poretkom", kakav je najavljen, nakon završetka hladnoga rata, u Sjedinjenim Americkim Državama. Globalizacija se povezuje s predodžbom planetarnog ili "globalnog sela" (McLuhanov "global village"). I jedna i druga nastoje se opravdati nužnošcu integracija u suvremenom svijetu. O objema je napisano više negativnih nego pozitivnih ocjena, na raznim stranama, u razvijenim i zaostalim zemljama, na ljevici i na desnici. Culi smo i vidjeli proteste i u Seattleu u Americi, i u Porto Alegreu u Brazilu, u Pragu, Nici, Napulju. Sažet cu i navesti nekoliko sudova, kakvi se susrecu i banaliziraju u raznim studijama i clancima: "Ne mora se više osvajati teritorije uz pomoc vojne sile, dovoljno je zaposjesti tržišta". "Osvajanja vrše diljem planete industrijske grupe i privatni financijeri". "Tko gospodari tržištem, vlada zemljom". "Osvajaci nikad nisu bili uspješniji". Posjeduju nove tehnologije i odreduju njihovu primjenu; rabe i zlorabe informatiku; zagaduju okoliš i "peru" novac. Izazivaju napetosti kad im to ustreba, popuštanja kad im više nije potrebno. Uspostavljaju i ruše vlade i režime. Ne obaziru se na nacela demokracije kakva proklamiraju. Ne poštuju kulturne i civilizacijske vrijednosti kojima se dice. "Prestanimo prihvacati mondijalizaciju kao usud. Ne dopustimo da tržište odlucuje umjesto izabranih predstavnika društva. Ne dajmo da se svijet pretvori u tržnicu (?). Umjesto pustošenja kakva izaziva mondijalizacija, gradani ocekuju radanje novih prava: pravo na mir, pravo na ocuvanje prirode, pravo na grad, pravo na informaciju, pravo na djetinjstvo, pravo na razvoj naroda". To je dio uvodnika, objavljenog u mjesecniku "Le Monde diplomatique", koji izlazi na petnaestak jezika. Onaj tko voli citate mogao bi nabrojati još mnogo, mnogo slicnih. (Edward Goldsmith i Jerry Mander sabrali su u pozamašnu knjigu svakojake osude globalizacije, pod naslovom "The Case Against the Globalisation" - ona je, zamislite, upravo u Americi proglašena "politickom knjigom godine"!) Njemacki filozof J?rgen Habermas, nesklon "ideologijama" o kojima je rijec, priznaje da unatoc svemu "mondijalizacija prisiljava nacionalnu državu da se otvori razlicitosti oblika kulturnoga života, koji su joj strani ili nepoznati" (u studiji "Die postnationale Konstellation und die Zukunft der Demokratie"). Nužno je, unatoc svemu, ograditi od one vrste napada na globalizaciju ili osude "mondijalista" u kojoj se ocituju provincijalnost i nacionalizam. Njihove posljedice bile su na našim prostorima katastrofalne. Još nisu uklonjene. Naše prijatelje koji djeluju u medunarodnim tijelima i pokušavaju obznaniti zlocin i kradu do jucer su optuživali u Hrvatskoj kao izdajice; u Beogradu se i danas, nakon pada tiranina, napadaju "mondijalisti" - naime, tako se nazivaju zagovornici istine. Stanoviti oblici suradnje na medunarodnoj razini postali su neminovni: moderne tehnologije primjenjuju se u svim dijelovima svijeta; informatika je postala opcom disciplinom; prihvacene su razne zajednicke terminologije; zaštita okoliša ne može se provoditi samo u nacionalnim ili regionalnim okvirima; Internetom se saobraca s kraja na kraj planete. Takvi oblici mondijalizacije ili globalizacije - bilo bi možda bolje zvati ih naprosto integracijama - ne mogu se poistovjetiti s onima koji su malocas navedeni. Onaj tko ih se odrice po svaku cijenu, ne pitajuci se o njihovoj naravi i svrsi, tapkat ce u mjestu i kasniti. U nedavnoj raspravi koju smo vodili u Rimu, Umberto Eco je predložio da razlikujemo "globalizaciju kao cinjenicu i globalizaciju kao vrijednost? Svatko govori o globalizaciji a da se pritom ne pita što ona zapravo znaci". Napomenuo sam da je možda posrijedi neodredenost kakvoj je sklon post-modernizam. Nove terminologije grubo potiskuju neke starije - gube se npr. rijeci kozmopolitizam ili internacionalizam, propada im smisao. Vrijednosna mjerila mogla bi pomoci da se izbjegnu stanovite opasnosti ili barem umanje rizici. Svi dijelovi svijeta - oni u kojima su ljudska prava i pravna država dosegli više razine i oni što se s mukom pokušavaju izvuci iz okova zaostalosti ili neimaštine - ne mogu se, ocito, globalizirati na slican nacin: nisu, kako se to obicava reci, "globalizabilni" u jednakoj mjeri, po istoj metodi... Procesi integracije u Evropskoj uniji nisu u svemu komplementarni ili kompatibilni sa shvacanjima globalizacije ili mondijalizacije kakva dolaze od mocnih multinacionalnih kompanija s one strane oceana. Povezivanje Evrope i "druge Evrope", odnosi evropskog kontinenta i Mediterana, tranzicije zemalja koje su se izmaknule iz sovjetskog imperija ili izdvojile iz bivše Jugoslavije, ne mogu lako slijediti logike ili strategije koje same nisu uskladene ni konvergentne. Nije uputno uvjetovati ulazak u Evropsku uniju prethodnim uclanjenjem u NATO. To je, uza sve ostalo, teret za osiromašena gospodarstva zemalja evropskoga Istoka. Vojnu organizaciju Atlantskoga pakta, koja je, izgubivši svoga povijesnog protivnika, ostala bez pravog razloga postojanja, teško je pretvoriti u neku vrstu cistilišta. Evropske tradicije poznaju bolje i više oblike medunarodnih veza. Iskustva pokazuju kako se posebnosti na ovom polju teško uskladuju s vrijednostima. U jednom pismu, na samu pocetku stoljeca koje ce poroditi Evropu nacija (1801), H?lderlin je zabilježio prorocansko upozorenje: "Ništa ne ucimo teže od slobodne upotrebe posebnog (der Besondere)". Partikularnosti se, ponekad posve neprimjetno, pretvaraju u partikularizme. Autarkije i relativnosti prikazuju se kao vrijednosne kategorije. Uti