Na aerodromu u Cilipima, opljackanom i razrušenom na pocetku srpsko-crnogorske najezde, docekali su me prijatelji, koji ce me voziti do Mostara. Sjedimo u maloj konobi nadomak ušca Neretve, razgovaramo o onome što se dogodilo gradu Dubrovniku i njegovoj okolici. Moji su sugovornici raznih nacionalnosti. Svi ne misle jednako. Jedni osporavaju druge. Crnogorci ne kriju da se ovdje zbila “najveca sramota u historiji crnogorskoga naroda”. Raspitujem se kako su toliki mogli povjerovati da je Dubrov .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.