Malo je pojava koje izazivaju takvu ambivalenciju kao Gibonni. Da se odmah razumijemo, iako ne treba biti iskljuciv: da je bivša Jugoslavija ostala, a da muzickom scenom nisu zavladali raznorazni žohari, onaj što ovo piše bi ga cijenio negdje izmedu heavy metal "atrakcije" zvane Crna udovica (sjeca li se iko još tog depresivog sweet-metala?) i , recimo, slabijeg dijela radova Gorana Bregovica. Istina, za vecinu bi se takva pozicija ucinila sjajnom, ali vjerujte da nije. Ono što se Gibonniju nika .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.