Rodena prije sedam decenija u primorskom Završju nadomak Varaždinskih Toplica, Ivanku Catic zatekli smo u dvorištu travnickog kvarta Luka broj jedan. Tek što smo poceli razgovor njeno oronuo lice ovlažile su suze. Njen životni put, koliko trnovit, toliko brižan, kako preživjeti, sa unucima bez majke, medu kojima i oni koji bi mogli da rade, a nigdje ne zaraduju ili onih što idu u školu bez udžbenika i školskog pribora. Kobna 1992. godina Dogadaje koji su se zbivali u njenom životu ne može nikad .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.