Cini se da je problem spravljanja tradicionalne bosanske kuhinje, odnosno problem njezinog razvoja barem dvostruk. Ašciluk, u prvom redu pretpostavlja esnafe, dakle okruženje u kojem jedan zanatlija ili umjetnik, servisira nekoliko okolnih ulica: može se reci da ašcinica, kakva je recimo Hadžibajric, u dobroj mjeri duguje kvalitet okruženju. Povijest caršije, u ovom slucaju sarajevske, je u nekoj mjeri (manjoj, rekli bi oni kriticniji) i povijest caršijske etike, odnosno solidarnosti u kojoj su .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.