Ono vrijeme kada je Džemila Ramizi uskakala u vojne kamione, samo da bi prevukla sa jednog na drugi punkt Crvenog krsta što veci broj štruca, vrijeme koje su presijecale granate, podrhtavanje tla, fijuci metaka od kojih se nije cuo fijuk vjetra, vrijeme u kojem se bilo gladno, ali i nekako ipak pune duše, prošlo je, definitivno. Ustvari, ne žali Džemila za njim, jer je to bilo i vrijeme smrti, razaranja, nestajanja. “Odmah se sjetim naše Raseme. Poginula je kao volonterka Crvenog krsta. To za ne .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.