„Zrno do zrna pogaca, Kamen do kamena palaca." Narodna poslovica Jedan je mudrac rekao: „Stvari se poznaju po njihovoj istoriji." Koliko je teško saznati istoriju stvari, još je teže iz sakupljenih podataka pronaci što je istoricno. Znajuci ja ove istine, teško mi je bilo odluciti se, da napišem ovaj clanak. Ali procitavši nekoliko puta dragocjeno zrnce tradicionalne književnosti naših djedova: „Zrno do zrna pogaca, kamen do kamena palaca", rekoh u sebi: „Bolje je išta nego ništa," pa zapisah ovo što znam, onako kako umijem. Kako je tamna i neprozirna koprena, kojom je davna prošlost Sarajva zastrta, mucno je i covjeku od zanata riješiti zagonetku istorije sarajske, a kamo li meni, tome poslu slabo vještu. S toga evo unaprijed javljam, da cu u ovom clanku crtati samo i jedino ono, što sam cuo i vidio, bez ikakog raspravljanja, pa neka vještak razluci što je u njemu zrno, — ako ga bude — što li je kukolj. Kaže se u narodu, da je Sarajvu udario temelj sultan Muhamed II, koji je Bosnu osvojio, a da prije nije bilo šehera ni varoši tudijer. Ali se spominje u vakufnami (oporuci) Gazi Isa - bega, treceg bosanskog bega, koja je pisana 869. godine po turskom kalendaru t. j. 1465. godine po evropskom racunu, dakle do 2 godine poslije ulaska Osmanlija u Bosnu, da je Isa-beg utemeljio vakuf u „Medineji Saraju." x) U vakuf zapisana dobra spominju se u istoj vakufnami ovako: „Zakladnik je sagradio u sarajskom polju u selu Brorcu kucu kao prenocište za siromahe i putnike, i naredio da im se daje hrana. Za uzdržavanje te kuce zapisao je u vakuf svoje nekretnine u caršiji." — Sudeci po granicama, imala bi ona caršija biti na onom mjestu, gdje je danas bašcaršija u Staroj varoši, u Selištu, u Podini, u Megju-podnicama, u Niz-podnicama, u Bjelavici. Narocito se istice han, što ga je sagradio u selu „Brorcu"; ovaj han danas zovu „Kolobara". Gazi Isa-beg podigao je kameni most preko Miljaeke, gdje je današnja Šeher Cehajina cuprija, a kraj iste cuprije nacinio je mlinove, koji su do prije 15 godina postojali i radili, a sada je na njihovu mjestu nacinjena citaonica. Oni su se mlini zvali u narodu „erce-begovi mlini", što je znak, daje narod svoga starješinu onda zvao „erce-begom" ili „ercegom." Vidio sam još jedan stari turski spomenik u groblju kraj Haseci-hatun-džamije, koja leži u ulici što vodi iz Cemaluše u Cemerlinu ulicu. Na tome spomeniku napisano je turski ovo: t. j. Sahi bul hajrat Haseci Hava ruhi icun el-fatiha 848. Ovo bi znacilo: „Zamoli se Bogu za dušu utemeljiteljice ove zadužbine, Haseci Have. Umrla 848." po islamskom kalendaru (biva po evropskom 1446). To pismo stoji na jednom malom oblom kamenu, koji po prilici 70—80 cm. iz zemlje proviruje. Isti natpis glasi, da je žena Haseci Hava nacinila džamiju prije ulaska Turaka u Bosnu na 19 godina. Kada se pogleda u tursku povijest, koja kazuje, da je prije osvojenja u Bosni sjedio sultanov namjesnik, koji je u njegovo ime pobirao danak od bosanskih vladara, ne može se poreci vjerojatnost tome natpisu. Ako se covjek obazre na ovu bilješku i na Gazi-Isa-begovu vakufnamu, u kojoj se odmah poslije zauzeca nabrajaju mnogi predjeli kao izgragjeni, mora se reci, da je bila nekakova varoš ondje, gdje je sada Sarajvo i prije Turaka pa makar i malešna. Neka mi je slobodno istaknuti još jedno, za koje bih rekao da potkrepljuje tu slutnju. Iduci uz Bistrik na lijevu stranu, imade jedna mahala, koju narod nazivlje „Vlaška mahala", a u kajdu (poreznim knjigama) piše se „Hadži Sejdin." U toj mahali imade jedno groblje, koje je ogragjeno u zid od velikog tesanog kamenja, a zid je pokriven takogjer fino tesanim plocama. Ja bih rekao, da ova ograda nije ragjena poslije Turaka, vec prije, premda u groblju ima i turskih nišana. D narodu se prica o postanku Sarajva ovako: U vojsci sultan - Muhameda II, koji je Bosnu osvojio, bio je jedan krimski vojvoda, po imenu Kiraj-han, pa kad je sultanova vojska došla na Sehitluke, 2 sata daleko od istocne strane Sarajva, prema starom gradu „Hodidjedu", gdje je bila bosanska vojska, otpocelo se pucati iz topova na Hodidjed, ali je veoma teško bilo uzimati ga radi nezgode mjesta. Tu se onda od sultana odlucio Kiraj-han sa svojom vojskom, i došao do mjesta, gdje je sada sarajska tvrgjava. Ondje je bila ista kula, koja stoji i danas pod imenom „ickala" ili „bijela bastiona". Kiraj-han je oteo na pušku tu kulu, i onda otpoceo odatle topovima tuci Hodidjed. Za kratko vrijeme uspio je poslom, a kada se sultan sastade s njime, poljubi ga u celo i cestita mu na pobjedi, te zapovjedi, da se upiše ime Kiraj-hana na kamen više Koline kapije, i da se za spomen te pobjede nacini „šaraj" (palaca) u poljani pod tom kulom. Naregjeni „šaraj" nacinjen je na onome mjestu, gdje je danas kršla (vojarna). Od tada se pocne podizati više kuca i ostade ime novoj varoši „Sarajvo", a ne kao što stranac kaže „Sarajevo." Oni su „saraji" vavijek služili za „begluk" (kuca, u kojoj je sjedila oblast) sve do na 50—60 godina prije, pa se i okolica onog mjesta zove „Za beglukom." Gore spomenuti Kiraj4ian ostavio je svoje kosti u Šarajvu. Or je poginuo u drugoj bici kod Sarajva, koja se, sudeci po groblju kraj Ali-pašine džamije, morala dogoditi negdje oko Koševe ili današnjeg logora. Kiraj-han je zakopan u groblju prema vladinoj zgradi; kraj potoka Koševe stoje i danas usprav njegovi nišani (nadgrobno kamenje) Jedan je IVa metar visok, cetverouglast kamen, na vrhu je istesan turban, s jedne strane ima mac, a s druge topuz. Današnju sarajsku tvrgjavu podigao je po narodnom pripovijedanju Ali-paša Skopljak iz obitelji sadašnjih Sulejmanpašica. On je bio, — kažu, — veoma uljudan i dobar prema sirotinji, pa kada je dovršio sarajsku tvrgjavu, pošao je u Skoplje, te iduci sa svojim sinom i pratnjom preko Kupreša sretne svoju jednu kmeticu. On zastavi konje, te se sa starom seljankom ispita, štono reknu, do kokoši. Njegovu sinu bude uz brdo, što se njegov otac toliko sa prostom seljankom razgovara, te rekne svome drugu: „Vidiš li ti, baš je moj otac budala; koji bi s