U proljece god. 1887. našlo se jedno dijete, pasuci ovcu na Vran-kamenu, što no je tik ceste nad lijevom obalom Une pola sata od Krupe iduci u Otoku, napola razlupan lonac, pun staroga novca i raznih ulomaka od tuca. Taj lonac, komu je sadržaj tensio 25 oka (po pr. 35 kt.), ne bijaše ukopan a ni sasut pod kakom gradinom, ven se našao na strmini sakriven izmecu dva kamena stanca, a pokriven povenim kamenom. Šikara, koja je pred tim skrovištem izrasla, zastrla je to blago, te je tako prošlo blizu dvije hil.ade godina, dok ga slucaj ne otkri. Radnici, gradeci cestu pod strmim Vrankamenom, našli bi katkad po koji novac, koji se skotrljao s onog skrovišta niza stranu, a malo tko je na to pazio, dok ga ne otkri dijete. Cim se raznio glas o tome nalasku, nastojao je kotarski ured u Krupi, da sabere od tih novaca, što ljudi još nijesu raznijeli, te pošalje zemaljskom muzeju u Sarajevo eve, što je dobiti mogao. Stiglo je amo svega 98 komada novaca, a preko 20 oka ulomaka od tuca. Novci su svi bez iznimke afrikanski, te prilice ovim tipima: Što se tice osgalih komada od tuca, to je sastavina njihova vrlo razlicita i nejednaka. Po kvalitativnoj kemickoj analizi ovdašnjeg rudarskog satnika gosp. Radimskog bijahu sastavine tuca: bakar, kositar, olovo i srebro. Kvantitativna analiza nije se mogla provesti, jer su sastavine nejednako razdijel.ene, ali u svim ispitanim precipitatima ima znatna primjesa srebra. Tu prilvcno znatvu mngžvnu srebra nijesu hotice primiješali ostalim sastavinama tuca, nec je bila valjda spojena s olovnom rudom, koja se uz bakrenu štalila, kao što se u predhistorijsko vrijeme sastavine tuca nijesu tacno odmjerivale, jer se nije ljevala cista kovina, vec ruda uz sve svoje primjese. Cišcenje kovi dalekoje mucniji posao, nego legiranje tuca od pojedinih ruda. Oblik ulomaka od tuca nije jednak.. Neki komadi sal.eveni su u oblik okrugle plojke, razvoga premjera i debljine, te se na njima vidi još oblik loncica u kojima su sal,eveni. Drugi su ksmadi saljeveni u podebele plocice ili šipke, te izdomljeni, a veci je dio tuca bez oblika, manje i povece grude i neocišcena troska . Nema sumnje da je to bio materijal, što ga je u davno doba ilirski metalurg nakupio, da od njega saLije nakit i orude, koji sacinjavahu nekoc bogatstvo predhistorickih naroda. Kao što i danas još bosanske kujunnije kupe mljetacke cekine (rušpe), da od njih saLi|u zlatno prstenje, ili stare škude, da ih saliju u erebrne žice za FILIgran, tako je u ono davno doba onaj kovac prikupio bakrene i broncane novce, da ih salije. Dokaz tome mnijenju jesu pojedini komadici novaca, naceni u ono]' mjedi, koji bijahu na pola rastaljeni, a napola razlupani. Posuda u kojoj bijaše to blago sahranjeno, na žalost se razlupala, kad je digoše, te sam mogao samo nekoliko malih komada naci, ali i ti bijahu dovoljni dokaz, da su ovi novci dogali u Ilirik, prije nego se njime raširio rimski utacaj i rimeka kultura. Sudeci po tim ulomcima bijagae posuda od gline, kojoj se primiješalo vapnenog pijeska. Samo spoljašna strana posude bijaše crvena, sasvim dopecena, a iznutra bijaše ilovaca prijesna, sivkasta; pijesak primješan glini, nije prešao u silikat, vec mu se zrna jasno vide, To su sve karakteristicna obilježja posuda, koje nijesu u loncarskoj peci pecene, vec na otvorenom plamenu, a ta obilježja znacajna su za proizvode predhistoricke keramike (loncarskog obrta). Prema tome su ti novci ondje sakriveni prije, nego što je nastala ona znamenita rimska cesta, koja je jedva dvadeset metara pod nalazištem prolazila, a iz staroga Soluna (Salona) vodila uz lijevu obalu Une u Sisak (Siscia); svakako dospješe onamo prije, nego što se ovim putem razvila rimska kultura i prije nego je nastala ona mala rimska kolonija, cije tragove nacoh obilazeci okolicu jedva cetiri sata daleko uz, Unu, kod Rakanskih, barica. Blago od tuca, naceno pod Vrankamenom svjedoci, da je predhistoricka kultura vladala u južnom Iliriku — u današnjoj Bosni — u ono doba, kad je klasicka kultura prešla svoj vršak, da je u to doba bila mjed glavna kovina, što ju je narod u oružje i oruce saljevao, pa da je sacinjavala najvažnije metalno blago naroda. Da tome nije tako, jaMacno se ne bi nekadanji gospodar toga blaga, kada ga je zatekla katastroFa namucio, da taj znatni teret ponese uza strmi Vrankamen i da ga ondje sakrije. Što se tvce gremeva, kada su skovari ti novci, dopire najstariji najdalje do godine 300 pr. Hrista, naJmlaci najdalje do god. 118 pr. Hrista, a kartagonski novci kovani su, po mni1'enju cuvenoga numizmatika dra. Kenera, kome je poslano nekoliko komada na ugled, u II. vijeku prije Hrista. Za I. tip (6 kom.) drži taj ucenjak, da je stariji, a potonji (70 kom.) da je mlaci, »li i ovaj jamacno nije kovan poslije godine 146, dakle poslije prve pole II. vijeka prije Hrista. To mnijenje vec je s toga opravdano, što je god. 146. svladana moc Kartaga, a nekoc znameniti trgovacki grad, koji je i sa dalekim Ili-rikom bio u trgovackoj svezi, jednim je — rekao bih — trenom propao. 0 važnosti ovih starih novaca izjavio ]s navedeni numizmatik ovo: „Šledini novci egipatski, novci Panorma i ostalih sicilskih gradova, nalaze se katkada izmiješani s drugim u zemljama austro-ugarskim, ali samo mi je jedno mjesto poznato, gdje su naceni novci po svojoj sastavini slicni onim, nacenim pod Perne (Vrankamena). Mjeseca marta 1846. naceni su na brdu Varošini kod mjesta Kule — u nekadanjoj lickoj pukovniji — novci od tuca, koji bijahu — sudeci po 15 komada predanih oblasti,— kartagonski, numidski i jedan egipatskog kova iz konca II. vijeka prije Hrista. Sudeci po tim slabim podacima, valjda su ovi sjeverno africki novci preko mora dospjeli u Drac (Dyrrbachium), koji je bar u II. i III. vijeku prije Hrista bio glavno trgovacko središte Ilirikz, a drahme Dirahija izmijep1ane sa rimskim denarima, nalaze se cešce u nekadanjoj vojnoj Krajini i u Erdelju " Razgledajuci pomnije pojedine komade ove novcane zbirke, opazio sam, da nijesu svi komadi tednoga tipa istoga kova, a osobito novci Mic