Ako pregledamo arheološki odjel zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu nadi cemo u njemu malo predmeta iz srednjeg vijeka. Kako to? Jesu li bile Bosna i Hercegovina za vrijeme svoje državne samostalnosti na tako niskom stepenu kulture i tako siromašne, da se nije imalo šta sacuvati? Dali narod nije mario za udobnost i spoljašni sjaj ? Ako nije to, gdje su onda predmeti njegove sredovjecne prosvjete? Za dokaz, da Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku nijesu bile siromašne zemlje bez prosvjete, nego obratno bogate i prosvijecene zemlje, — ne cu ovdje istaknuti potpune slike o sredovjecnoj materijalnoj kulturi ovijeh zemalja, ne cu naime govoriti o tome, kako je onda cvalo stocarstvo, pcelarstvo, ratarstvo, šumarstvo, vinogradarstvo, lov, svilarstvo, rudarstvo, trgovina i obrt — dosta je ako tu osim ovoga, što slijedi, spomenem samo to, da je mljetacki dužd g. 1463., kad su Turci zauzeli Bosnu, Florentincima javio, ,,da im pred ocima gori najbogatije kraljevstvo". Da su Bošnjaci odavna voljeli sjaj i udobnost, vidi se iz toga, što je bosanski ban Stefan 831 g. sklopio ugovor s Dubrovcanima, po kome mu ovi imadu svake godine slati 14 lakata cistoga skrleta. Povijest trgovine uci nas, da se je u srednjem vijeku osobito iz talijanskih i primorskih gradova u Bosnu i Hercegovinu uvozila: 1. svakojaka roba za odjecu i gotova odjeca (fino sukno, skflat, grimiz, svilene tkanine, pamucna i svilena pregja, zibilin, zlatne postave, plaštevi, šube i kuntuši) 2. radnje od metala, bisera i dragog kamenja (zlatne i srebrne posude za sto, za nakit i za crkve; oružje; svakojake stvari od željeza, tuca (pirinca), bakra, bisera, dragog kamenja i t. d.) Bošnjaci nijesu se samo po tugjoj modi vladali. Oni su imali i svoju ' sopstvenu, po kojoj se poglavito vladao pazar i nošnja u Primorju i u Italiji. Dubrovnik morao je slati bos. banu svake godine po jedan plašt bosanskoga kroja (un mantello alla Bosnense). U Italiji nosilo se ponegdje ruho po slovenskoj modi (alla schiavonell). Da je bos. plemstvo voljelo pokazati sjaj i bogatstvo pred svijetom, i dokaz je tome i to, što je bos. vojvoda Hrvoje, kad je išao na dvor ugarski, od svoje žene Jelene uzajmio za put 6000 zl. dukata. A najbolju sliku o sredovjecnom bogatstvu i sjaju bosansko-hercegovacke vlastele daje nam riznica porodice Kosace. Za ovo, o cemu je ovdje rijec, najviše nam iz te porodice vrijede: Sandalj Hranic, njegova žena Jelena ili Jela i herceg Stjepan Vukcic. Sandalj Hranic (1398—1435) bijaše najprije vlastelin u pravoj (gornjoj) Bosni. Iza pada Sankovica zavlada humskom zemljom (1404), koju kašnje razgrani preko Drine i Lima. U njegovoj vlasti bijahu gradovi i tvrgje: Blagaj, Nevesinje, Konjic, Goražde, Samobor, manastir Mileševo, Kukan kod Plevlja, Sokol na sutoku Pive i Tare, Kozman izmegju Foce i ušca Sutjeske, Nikšic, Konavli (do 1420) Risan, Novi i neko vrijeme takogjer Budva. Tako bijaše Sandalj silniji od samih bos. kraljeva, koje je skidao i namještao. — On je imao dva brata: Vnka i Vukca. Oko 1400 oženi se Katarinom, kcerju hrvatskog bana Vuka Vukcica (brat Hrvoju Vukcicu) i banice Anke. I Oko 1420 oženi se Jelenom, kcerju srpskog kneza Lazara (f 1389). Sandalj (j- 1435) ne ostavi za sobom muškoga poroda. Njegovo prostrano vladanje naslijedi sinovac mu Stjepan Vukcic (1435—1466). Ovaj pridruži Humskoj još Trebinje s okolicom (1438). G. 1448. primi naslov: božijom milosti homski herceg i t. d. Po' ovome naslovu prozvala se kašnje sva njegova zemlja „hercegova zemlja" ili „Hercegovina." Stjepan je imao za prvu ženu Jelenu, kcer zetskoga kneza Balše III., za drugu Ciciliju. Sina imao je tri: Vladislava,. Vlatka i Stjepana. Njegova kci Katarina udala se za bos. kralja Stjepana Tomu. Da Hranici nijesu davali novce i ine dragocjene stvari u privremenu pohranu u Dubrovnik ili u Mljetke, ništa ne bismo znali o tome, šta je bilo u riznici ove znamenite hercegovacke porodice. A tako možemo iz dokumenata dubrovackog i mljetackog arhiva sakupiti ono, svakako najdragocjenije, što se je cuvalo u njezinoj riznici. Bijaše tu: I. Svakovrsnih novaca i nekovanog metala; i II. svakovrsnog posugja; III.nakita; IV. svakovrsne odjece; V. povelja i knjiga; VI. mosti i ikonica; VII. jedan glazbeni stroj. 1. Dukati. Dukati — iz Bizanta preneseni u Italiju — poceše se kovati u Mljecima 1284. Po zakonu sakovalo se od jedne litre zlata 67 dukata. Jedan dukat vrijedio je onda 18 groša ili dinara. G. 1470 zlatni dukat vrijedio je u Dubrovniku 41 groš ili 3V6 perpere. Sto ima megju nabrojenim novcima Hranicevim dukata više nego li svih ostalih skupa, svjedoci nam, da bijaše dukat vec tada po Bosni i Hercegovini veoma obljubljen. 2. Dinari (lat. denarius). Rijec dinari ima na spomenutim mjestima znacenje pravog kovanog novca. Dinari u riznici Hranica zovu se dubrovacki ili kotorski radi toga, što su iz ceke dubrovacke ili kotorske. Možda su imali jedni i drugi svoju posebnu valutu. Težina i vrijednost dinara. Dinari težili su s pocetka oko 2 grama. No kašnje je težina sve više padala. G. 1452. težio je jedan dubrov. groš ili dinar samo 105 grama. Spocetka kovahu naime od jedne litre srebra samo 144 groša; a 1452 vec 270 groša. Do XIII. vijeka išlo je u jedan dukat 18 dinara, a u XV. vijeku 41 dinar (1470.) 3. Mezalini. Mezalin (u lat. sp. mezalinus, mezaninus; talij. mezzanino) jest polugroš. D Mljecima poceo se je kovati za dužda Dandala (1329—1339); u Dubrovniku pocevši od 1370. 4. Aspre. Aspre (grcki aspron) bijahu tada orijentalski srebrni novac razne velicine i težine. Išlo ih je 285—290 u litru dubr., a 30—32 u dukat. 5. Perpere. Perpera bijaše s pocetka pravi zlatni novac (u Bugarskoj, po svoj prilici i u Bizantu). U Bosni, u primorskim gradovima, u Srbiji i u Mljecima perpera se pojavljuje u XIII. i u XIV. vijeku kao racunski novac. Perpera dijelila se uvijek u 12 dinara. U XIII. vijeku kovalo se još iz jedne litre srebra 12 perpera = 144 dinara. D XV. vijeku kovalo sejošizjedne litre srebra 22 perpera i 6 din. = 270 din.