Koliko li ima po Bosni i Hercegovini starih gradova i gradina, kula i kulina, pecina i crkvina i t. d., koji nas sjecaju na staro nekadanje vrijeme, na prošlost naroda našega bosanskohercegovackoga. Puna je naša Bosna takovih starina, o kojima narod nešto prica i kazuje: sinu, unuku i praunuku svome; o kojima pjeva i nagada: ko je tu bio i stanovao, šta je radio, kad i u koje je vrijeme to bilo i drugo koješta. To je i sacuvalo našu prošlost, našu istoriju narodnu, jer mi nijesmo imali povijesti ni povjesnicara, nijesmo imali pismenih ljudi, koji bi opisali našu prošlost, našu nekadanju kulturu i obrazovanost bosansku, te za to danas i moramo to crpiti i natucati iz starina i razvalina i drugih starinskih predmeta. Ali koliko je na žalost — propalo i uništeno takovih starina, koje bi nam danas koristile za ispitivanje naše prošlosti, jer ih držaše narod kao beskorisne i vrlo male ili nikakve vrijednosti. Koliko li sam samo u ovo malo vremena upamtio starinskih stvari, kao: pisanih ploca, staroga nakita, pisanih na artiji spomenika ili dokumenata, što je sve nešto vremenom a nešto opet zbog neznanja i omalovaženja tih starina uništeno. Za to i iz toga uzroka moramo se danas oslonjati na same gole price i bajke, kao ono još u najstarije predmojsijovo doba što je bilo sa tako zvanim nepisanim ili usmenim zakonom. Ja cu ovdje govoriti o takoj jednoj starini, o kojoj narod zanimljive price pripovijeda i u pjesmama pjeva. Ta je starina jedna mala ruševina od nekoga dvorca starinskoga, koji se nalazio u današnjem selu Grmuši, u kotaru bihackom, za koji se govori, da je ruševina od dvorca nekakva Jajicv vojvode. Selo je Grmuša na desnoj obali rijeke Une, a pomenuta ruševina nekako na sred sela u najljepšem okolišu toga mjesta. Tako "e bilo evagdje, da se stare ruševine na najljepšim mjestima nalaze, jer su nekadaši velikaši i velmože birali najljepše predjele u okolinu, gdje bi svoj dvorac digli i svoju vlastelinsku silu i moc nad narodom isticati mogli. Danas tu nema ništa, nego nekoliko tesanih i netesanih kamenova i oveca izba (jama), u kojoj se vrlo malo zid poznaje, gdje je po pricanju naroda pivnica Jajice vojvode bida. U prvašlje vrijeme, vele, da je tu bilo tesanoga kamena i ploca, na kojima je bilo nekakvih natpisa, ali je to zub vremena sve uništio, Kod dvorca je bila i kamena kaldrma, koju pamte stari ljudi i išla je od dvorca sjevernoj strani k obali rijeke Une. Oko kaldrme i dvorca bilo je raznoga pitomoga voca, kao: krušaka, šljiva, trešanja i t. d., no ono je sad iejeceno i uništeno. Kamenu kaldrmu razorili su i raskopali ondašnji seljani, da im ne smeta orati plugu. Dvorac ncje zapremao velik prostor, no bio je, kažu, vrlo visok (od dvanaest tavana) i nema mnogo godina, kako je sa svim sa zemljom sravšen. Natpisa kakovih nije se do sad ni malo sacuvalo, premda ih je po pricanju bido dosta, Jer su ploce i kamenje od dvorca — kao što je kazano — razorili i porazbijali stanovnici, osobito krceci tuda, da mogu sijati usjeve. Od svega dakle nije se sacuvalo ništa, nego samo golo narodno pricaše, koje je išlo s oca na sina sve do današnjih vremena. Samo nekako danjske godine krceci tuda nalazili su seljani nekih stvari. Tako su našli u razvalinama neku cijev, koja se iini, da je od trumca, a, na kraju te cijevi ima okolo nje osam pera od mazije (celika), te bi rekao, da je to oružije bilo. Sa dva protivna kraja nema po jednog pera, pa se ne zna, da li su ta pera odbijena, ili ih nije ni bilo nikako. Prilika Je dakle, da je to bio starinski buzdovan, no ja koliko sam god do sad starih buzdovana gledao, nijesu nalik na ovaj. Cijev je od pera dugacka do 32 centimetra a cijeli buzdovan težak je na kantar 3/4 oke (od prilike jedan kilogram). Pera i cijev (nasad, usadj nijesu od jedne kovine, Jer stružeš li cijev nožem, izgleda žuta, a pera su bijela ioput ocijela. Cijeli taj buzdovan izgdeda ovaki: Dalje je naceno jedno vrlo staro koplje, koje je zemlja sa svim izjela. Ono je i sad teško više od 3/4 oke (jedan kilogram), a u nasadu mu ima 15 centimetara u obimu. Dugacko je bez drška 40 centimetara, a ima dik ovaki: Osim toga nacena je tu jedna toka srebrena, koja je po kazivanju od onijeh toka, što su se na prsima nosile, no ta je toka zagubljena, te je nijesam mogao naci. Jedan seljak našao je tu pozlacenu burmu sa ruke, koju prodade nekome u Krupoj za dva forinta. Od drugijeh kakvih starinskih stvari nije više naceno tu ništa. Što se tice pricanja narodnoga, to kažu, da je Jajica vojvoda živio prije 500 godina i da je bio zet Vuka Brankovica. U to vrijeme vele, da je Vuk žnvio u Travniku i bio tamo vezir (namjesnik) nad Bosnom. Jedan put, kada je neki neprijatelj udario na istocnu Bosnu, pode Vuk s vojskom, da bi odbio neprijatelja od granica bosanskih. On tada pozove i Jajicu vojvodu u pomoc, da mu pomogne neprijatelja protjerati, Jajica se združi tada s Vukom i tom prilikom bude ratna sreca na njihovoj strani, tv nadbiju neprijatelje i potuku ih do noge, pa ih protjeraju daleko od svojih granica. Kad su se natrag u svoju postojbinu vracali, svrati se Jajica vojvoda Vuku u Travnik, da proslave pobjedu nad neprijateljem. Jajica se zabavi nekoliko nedjelja kod Vuka, gosteci se i casteci i utvrcujuci još vece prijateljstvo izmecu sebe. Vuk je imao. sestru, u koju se zaljubi vojvoda Jajica, te je zaprosi u Vuka i on mu je drage volje dadne. Tako se sprijatelji Jajica vojvoda sa Vukom Brankovicem i postade još silniji i znamenitiji vojvoda, nego što je prije bio. U to vrijeme udare Turci na kneza Lazara i padnu na polje Kosovo. Knez Lazar izvede na Kosovo ono vojske što je imao, da bi se odupro sili neprijateljskoj. Vuk Brankovic kao zet Lazarev poce na poziv u pomoc knezu, a s vim i vojvoda Jajica. Ali kad je bila najglavnija bitka izdade Vuk — kao što je vec poznato — kneza, a Jajica vojvoda zavede takocer svoju vojsku za Vukom, pa se poslije, kad se rat svrši, vrati u svoju postojbinu, Kad se vojvoda Jajica vratio i svom dvoru došao, saznadoše svi šta je uradio, pa ga pocnu koriti, što j