Kada od željeznicke stanice Petrovo selo (na pruzi bosanskohercegovacke državne željeznice Doboj — donja Tuzla-Simin han) podeš zapadnim pravcem, doci ceš za jedan sahat hoda u lijepu kotlinu, zaokruženu gustom šumom, u kojoj ceš ugledati jedan od najznamenitijih manastira HercegBosne. Ovaj manastir, — ciju sliku evo donašamo — dobio je ime svoje od planine Ozren; sa vrha njezinogCvidi se po lijepu vremenu cak do Save. Ime Ozren postalo je dakle po svoj prilici od rijeci „zreti" (gledati). Predjel od Petrova sela do manastira Ozrena vrlo je romantican, te je obrastao sa bujnim zelenilom i krasnom šumom. Sam manastir leži u trokutu medu kosama Ozrenplanine na ravnici u površini od kakovih 15 jutara, koja je vrlo plodovita i dobro obradena. Ovom ravnicom proticu dvije rijecice: Krvavac sa zapadne a Rijecica sa jugoistocne strane. Upravo ispod Ozrenplanine tece treca rijecica zvana Jadrnja kroz gustu šumu hrastovu i borovu. Brda oko manastira visoka su 200 do 300 metara. S jugoistocne strane je brdo Gradišnik, obraslo sa mladom hrastovom šumom i debelim pašnjacima. Na sjevernoj strani diže se brdo Gredelj; na njegovu vrhu još se i danas vide ostanci starog kaluderskog ljetnikovca. Sa Gredelja otvara se krasan pogled prema dolini Sprece. Na sjevero zapadnoj strani manastira spušta se ogranak Ozrenplanine po imenu Krvavac, koji je takoJjer šumom obrastao. U svijem ovima šumama oko manastira dobar je lov na divljac: tu se svaki dan vide srne, kurjaci, lisice, divlje macke, kune i vjeverice; zecevi su u njima rijetki. Kakovih 150 metara od manastira na jug nalazi se kamenom ozidano vrelo, zvano Kaluderica. Ovo je vrelo vrlo jako a voda otice u Rijecicu. Zimi je voda u tom vrelu skoro mlaka, a ljeti tako hladna, da se jedva piti može. U narodu niko ne pamti, ko je to vrelo ozidao; bice da su ga u staro vrijeme kalu^eri ozidali. Drugo vrelo na jugozapadnoj strani 3 udaljeno je jedva 50. metara od manastira. Ovo je vrelo ozidano godine 1887. po želji naroda a u spomen visoko preosveštenog gospodina mitropolita Nikolajevica. Narod prica, da je nekoc u manastiru bilo do 20 kalucera i da su imali lijep imetak, mnogo ovaca i druge stoke. Na pola sata od manastira ima jedna brdska kosa, upravo na podnožju Ozren planine, na kojoj je po pripovijedanju naroda bio manastirski vinograd. Na tom mjestu danas oru seljaci iz Vasiljevaca; vinova loza davno je izginula, ali se to mjesto još i sada zove kaluderske vinogradine. Prije više od 200 godina isjeceni su svi kaluderi manastira Ozrena prilikom nekog veceg okršaja. Kakav je to boj bio i ko jb upravo to djelo ucinio, o tome nam historijska vrela ne daju vijesti, pa ni sam narod u okolici Ozrena o tom ne zna ništa da prica. Tada je manastir posve opustošen, te je proteklo više od 100 godina, a da se u njemu nije služilo slovo božije. Na crkvi propao je krov a mjesto njega uzraslo je po zidinama drvece u obimu covjecije debljine. Tek u pocetku ovog stoljeca pokrio je narod opustošene crkvene zidine, te bi od tada po koji put u godini dolazio koji sveštenik iz okolnijeh parohija, da služi liturgiju. Prije cetiri godine opet je manastir naseljen. Što je u njemu bilo porušeno, popravilo se, te se ujedno u manastiru osnovala srpskopravoslavna škola, koja se izdržava iz bogatog godišnjeg priloga zemaljske vlade. I ako je manastir Ozren veoma stara zgrada, koja je i sa gledišta arhitektonskog vrlo znacajna, to se ipak medu historijskim spomenicima Bosne Hercegovine rijetko spominje, Po narodu raširilo se mnijenje, da je njegov utemeljitelj bio potomak roda Nemanjina. Toj tradiciji je povod krivo citanje natpisa, koji se nalazi u zidu nad nutrašnjim vratima manastirske crkve. U jednom opisu ovog natpisa, koji se objavio prije nekoliko godina, citao se ovaj natpis ovako: Gi sti i Bože,hram popa Nikola To jest: Si sti i bože hramk popa Ijakova rod ot pleme Nemanic zauspenie sebjei roditelekleto 7205. (1577.) Da se stvar razbistri, nacinjen je tacan prijepis ovog natpisa. Evo doticne slike: Iz ove slike vidi se, da taj natpis pravilno ovako glasi: b(o)žestavni hrama popa to=a popk Jakovk rod(om) ot plemene Marick v spasenie sebje i roditelie vk leto — 30(U prijašnjoj publikaciji ovog natpisa ucinjena je dakle pogrješka, što se rijec plemene Marica citala pleme Nemanic pri cemu se u imenu Maric slovo r — koje se jasno vidi — promijenilo sa slovom n Natpis nam dakle kazuje, da je pop Jakov Maric gradio na crkvi manastirskoj. Na žalost je natpis oštecen, te se ne može razabrati, eda li je pop Jakov manastir sagradio ili samo popravio. U prvom retku slabo se vide slova „popa to . a", a jedno je slovo posve izbrisano. To prazno m]esto moglo bi se nadomjestiti sa slovom d ili m te bi onda natpis glasio: popd to(d)a (ili tol1a) pop nakokk pa bi otud slijedilo, da su dva popa, Toda (ili Toma) i Jakov Maric gradili crkvu. Možda se ono mjesto treba citati: postaki ili popraki, što bi stilisticki bilo najnaravnije. Riješilo se ovo ovako ili onako, toliko ipak stoji. da hram ozrenski nije sazidao pop Jakov Nemanjic, nego pop Jakov Maric. Mimogred cu samo spomenuti, da je u ozrenskoj okolici još i danas uobicajeno, da se kad i kad djeca nazivaju po materi n. pr. Jelic od Jele, Despic od Despe, Jeftic od Jefte. Tako je možda ime Maric postalo od imena Mara. Tradicija veli , da pop Maric nije utemeljio crkvu ljeta zde 1567. nego da ju je onda obnovio, njezin temelj pak da je daleko prije položen. S tim mnijenjem slažu se potpuno gracevni oblici crkve, koja je sagracena na oblik starohrišcanskih centralnih zgrada srednjega vijeka. To se narocito opažava na priležecem tlorisu, naprotiv je štil u pojedinim arhitektonskim potankostima nejednak i nestalan, te odgovara kasnijim epokama. Tloris crkve pokazuje vizantinski krst, cija krila samo neznatno prelaze preko izvanjskog zida. Gdje se uzdužna i poprecna laca crkve ukrštava, postavljena su cetiri golema cetverouglasta stupa, koje mecusobno spajaju cemerovi. Ovi cemerovi drže dosta visoki toranj, nad kojim je svedeno lijepo kube. U dnu