U ovijem zemljama žive sve druge vrste gmazova naše monarhije osim možda Lacerta vivipara, Ablepharus panonicus (vrste gušterova), Vipera aspis (vrsta zmija ljutica) i još nekojih varijeteta gušterova, koji prebivaju samo po malim stjenovitim ostrovima dalmatinskim. Izvan poznatih gušterova živi u okupiranim zemljama još jedan gušter, koji je valjda srodan sa Lacerta oxycephala, ali se od ovog vrlo dobro razlikuje svojom spoljašnošcu i nacinom života. Ako se ne uzme još ona cudnovata crna varijeteta guštera od Lacerta oxycephala, koja živi po najraskidanijim stijenama hercegovackog krasa, to nema do sada u Bosni i Hercegovini ni jedne nove vrste, niti jednog novog oblika od gmazova. Ako izlucimo pojedina mjesta na kojima se gmazovi pojavljuju cešce, onda se ne može reci, da tih životinja ima puno u okupiranim zemljama. Po svoj zemlji rasprostrta je jednako i doista mnogobrojno od gušterova samo Lacerta muralis, a od zmija samo Vipera ammo-dytes i to po cijeloj Bosni, a u Hercegovini po visokim i najvišim mjestima. Gledamo li na vrste i nalazišta gmazova, to su Bosna i Hercegovina dvije vrlo razlicite zemlje; jer dok u Bosni ima samo srednje evropskih, ili ako cemo pravo, samo južno austrijskih vrsta, — to u Hercegovini ima u dubljim dolinama vrsta južno primorskih krajeva naše monarhije. Vrste gmazova u Bosni. Ako bosanske vrste gmazova poredamo po njihovoj množini iduci sve na manje, onda cemo dobiti od prilike ovaj niz: Lacerta muralis (zidna gušterica) i to sivo-smegja vrsta sa svakojakim pjegama i donjim modrim okrajcima sa strane. Lacerta viridis (zelenbac) Vipera ammodvtes (ljutica pjeskulja) i Tropidonotus natrix (bjelouška). No mnogo cešce od bjelouške nalazi se Tropidonotus murorum Bonap., a isto tako Tropidonotus tesselatus najviše je rasprostranjena poslije gornje, ali je ipak nema nigdje baš mnogo. Callopeltis Aesculapii (bjelica), Lacerta agilis (gušterica pogrmuša) i Coronella laevis (smukulja), Cistudo lutaria (evropska, barežna kornjaca) Ove ima mnogo na onijem mjestima, gdje stanuje, ali je ima samo po vodama sjeverne Bosne, premda je tamo vrlo cesta i po mocvarnim livadama i po samim jarcima ukraj puteva. Pelias berus, nalazi se takogjer, ali ne mnogo. Na posljetku živi kao velika rijetkost i Zamenis trabalis. Za vrijeme moga višegodišnjeg boravka u Bosni i uz prkos vlastitom marljivom istraživanju, kao i istraživanju mnogih drugih, dobio sam samo jedan jedincati komad te vrste. Taj jedincati primjerak dobih u okolini Banjeluke. Bijaše jednobojan, modro-uljasto-siv, a oko sredine ljusaka nešto svjetliji, zbog cega se cijelo tijelo pricinjaše po duljim nejasno isprutano. Donja strana bijaše mu svjetlije modrušasto-siva sa tamnijim pjegama. Drugih vrsta gmazova ne nagjoh u Bosni nigdje, sve od rijeke Save pa do Lima (Prijepolja). Pa kako ni od drugih, koji za mene sakupljahu, ne dobih ni jedne druge vrste, a niti vjerodostojnog opisa, to mogu s pravom ustvrditi, da su ovdje izbrojane sve vrste gmazova, što žive u Bosni. Vrste gmazova u Hercegovini. U Hercegovini, to jest u njezinim vecim dubljinama i takovim mjestima, koja sa svog visokog položaja nijesu odijeljena od toplijeg podneblja, ima vec mnogo više razlicitih gmazova, koji bi se po množini pojedinih vrsta mogli poredati kako slijedi: Lacerta muralis (zidna gušterica) sa svojim varijetetama: Lacerta campestris i Lacerta olivacea. Prva od ovih nalazi se u sjevernijem, manje toplom podneblju, a obje zadnje žive više u takovim krajevima, u kojima vlada južna toplina. Za ovima dolazi Lacerta viridis (zelenbac). Testudo graeca (grcka kornjaca) Pseudopus apus. Gmazova od ove zadnje dvije vrste valjda ima podjednako. U nizinama Neretve, Krupe, Trebižata i Bregave, nalazi se varijeteta od Tropidonotus u velikoj množini, dok ih po drugim mjestima nema baš tako mnogo. Dakako, moci ih je naci svagdje, ali samo pojedince. U velikom broju živi u spomenutim krajevima Cistudo lutaria. Vrste Emys caspica nijesam našao u Hercegovini, ali za to ipak ne smijem reci, da se ne bi našla u Sutorini. Ako odbijemo mocvarne krajeve, onda cemo naci, kao što Tropidonotus isto tako Coelopeltis lacertina Madrass u dva oblika, koji su niže opisani. Osim vec spomenutih vrsta gmazova ima još varijeteta od Lacerta oxycephala (vrste gušterova) i to: Zamenis gemonensis žuta, Zamenis Dahlii, vitki ili tanki guž, Schlank- oder Dunn-Natter, (vrsta neotrovnih zmija) kako bih je mogao nazvati. Tarbophis vivax, Elaphis cervone, Callopeltis Aesculapii i Coronella laevis. Po visinama hercegovackim nalazi se doista ova zadnja vrsta mnogo cešce, nego li sve skupa pred njom spomenute južne vrste; ali za to je opet Coronella laevis (smukolja) po toplim hercegovackim krajevima vrlo rijetka. Gledeci na množinu, slijedila bi iza Coronella laevis odmah Vipera ammodvtes (pjeskuša). I ako sam nalazio po visokim kraškim krajevima ovu ljuticu vrlo cesto i gotovo iskljucivo, to je ona ipak sigurno vrlo rijetka u dolinama Neretve na takovim mjestima, gdje još raste divlji šip i dokle s njim dopire Callopeltis lacertina. Uopce se može vrlo rijetko vidjeti lijepi Callopeltis leopardinus. Pelias berus (rigjovka) odabrala je sebi samo visine, a isto tako i Anguis fragilis (šljepic), kojeg sam nalazio samo iznimno po nižim mjestima. Ne mogoh nigdje vidjeti Lacerta vivipara (gušter gorski ili šumski) niti ga dobih od koga iz Hercegovine. Netopholis nigro-punctata, možda da se u južnoistocnoj Hercegovini prostire još i dalje, ali ipak teško da za mnogo prelazi preko 43 stepena, premda u primorskim zemljama dopire cak do Gorice. Jednu od te vrste uhvatio sam kod Fatnice. Osim gore nabrojenih vrsta gmazova nalazi se ovdje još jedan gušter, koji je sve do danas ostao nepoznat svim dosadašnjim istra-živaocima gmazova. Ovoj novoj vrsti guštera nadio sam ime po onom mjestu, gdje sam ga prvi put ugledao, a to je Lacerta koritana. Da li u Hercegovini ima i vrsta Gekoida (vrsta gušterova sa debelim jezikom), ne mogu da baš ustvrdim, ali ipak ne sumnjam, da se tih gušt