U aprilu g. 1886. nacinih izlet na Ormanj, brdo 4 sata zapadno od Sarajeva udaljeno, Ormanj je 1000 m. visok i leži megju rijekama Zujevinom, koja se u Bosnu, i Lepenicom, koja se u rijeku Fojnicu izlijeva. Bilo pružilo mu se sjeverno-zapadno. Vrhunac mu se sastoji iz trijadicnog vapnaca, samo u dolini potocica, koji od Vrancica dolazi, te se kod Hadžica u Zujevinu izlijeva, prikazuje se verfenski škriljac. Uz potok penjuci se došao sam do doline na sjevernom obronku, gdje sam megju starim bukvama našao jednu Daphne, koju je g. Fiala za glasovitu biljku, Daphne Blagavana prepoznao. Ona je mali džbun, sa pedalj dugim, položenim granjem, kožastim, odugim, jajastim lišcem. Bijelo-žuti, mirisavi evijetici stoje u kitici na vršku grane. Cijev i perigona je s polja malko runjava i dulja od rubnih zarezaka. Biljka je dobila ime Blagayana po grofa Blagay-u, koji je nju prvi na gori sv. Lovrinca u Kranjskoj našao. Ovo nalazište postalo je glasovit hadžiluk za botanicare, pa i sam kralj saksonski Fridrik August nije žalio truda, te je g. 1838. došao, da na licu mjesta ovu znamenitu biljku proucava. Na uspomenu ovog visokog posjeta podigoše na istom mjestu obelisk od kamena. Osim tega je g. Beiser po naputku g. Geschwinda, nadšumara, na brdima Smolin i Orlovik kod Žepca ovu biljku našao, gdje ona u velikoj množini raste, te je seljaci beru i svojim agama radi miomirisa za uzdarje donašaju. G. Sprung pripovjedaše g. Reiseru, da ova biljka na Ozrenu kod Maglaja raste, a g. barun Schilling kazivaše, da je on i u Albaniji na nju naišao. G. Pancic, najbolji poznavalac srpske flore, saopcio je pak, da se Daphne Blagavana nalazi na jednom brdu u Srbiji. Ova nalazišta dokazuju dakle, da se ta biljka daleko rasprostranjuje i da ce valjda cak do Balkana sizati. Osim toga još nije iskljuceno, da bi se mogla naci još na kojem drugom mjestu u Bosni ili Hercegovini. Do sada je bila ova Daphne sigurno konstatirana samo na gori sv. Lovrinca u Kranjskoj, jer se je sumnjalo, da li je kazivanje g. Pancica potpuno istinito; botanicari nikako nijesu mogli protumaciti ovaj zagonetni nalazak samo na jednom mjestu. Ja mislim da ova nalazišta, premda priznajem da još nijesu sva potvrgjena, ovo pitanje razjašnjuju, te da je gora sv. Lovrinca najsjevernija tacka njezinog rasprostirališta. Ipak ostaje nalazak ove biljke na vrlo odaljenim mjestima dosta interesantna pojava. Kao u Kranjskoj nalazi se i na Ormanju u društvu ove Daphne i Erica carnea, crnica. Seljacima je ova biljka dobro poznata; u Pazaricu nasadio je tu biljku jedan seljak u svojoj bašti. Muhamedovci je zovu jaglikom, kojim se imenom i Primula suaveolens naziva, a katolici drijenkom, koje ime i za Cornus sanguinea vrijedi. NAPOMENA: U PDF formatu su dostupni: Slike biljke Blagajeva maslinica (cvatuca biljka zatvorena, list, cvijetak, cvijetak prosjecen, citava biljka).