Od kako je osnovan zemaljski muzej, stigoše mu medu ostalijem starinama više komada celenaka. U XVI—XVIII vijeku obicavao bi sultan preko svojih vojskovoda nagracivati zasluge, stecene na bojnome polju, celenkama, koje bi doticni junaci nosili utaknute u calmu; celenkom bi se takocer kitili hrišcanski junaci. Iarodne pjesne cesto spominju taj nakit i uvijek ga dovode u svezu sa kakovim junackim djelom onoga, koji se celsnkom kiti. Takove su celenke obicno sasvim jednostavnog oblika: iz agrafe na sliku zvijezde ili cvijeta izlaze tri ili više pera, a u sredini zvijezde ili cvijeta umetnut je kakav kamen crvene, zelene ili druge boje. Cesto je mjesto kamena umetnuto obojeno staklo. Celenke su nacinjene od srebrnog teneceta, ne pokazuju osobitog ukusa u radnji, niti su ukrašene kakovijem šarama ili savatom. Od ovijeh obicnih celenaka razlikuje se celenka, koju je prije blizu dvije godine zem. muzeju darovao banjalucki posjednik Hani Hamid Husecinovic. Ljepotom svojom i vještackom radvcom nadkriljuje ona sve dosad prikupljene celenke, a znacajna je ne samo radi toga, što pokazuje sliku madarskog grba, vec i stoga, što je neprekidno kakovih 160 godina bila u posjedu nekoc odlicne muhamedovske obitelji Avdušinovica, koja je prije 40 godina izumrla. Od ove celenke donašamo evo sliku, koja je nacinjena vjerno po fotografiji. Celenka sastoji se od cekrka i krila; krilo je tako udešeno da se na dvije karike okrece oko cekrka. Korijen krila slican je kratkom tobolcu, iz kojeg izlaze osam pera, sve dva po dva usporedo. Nad korijenom uzdiže se još jedno pero, skoro dvaput tako dugacko kao ostala. Sva su pera obložena u prvoj polovici filigranom, a na vrhu sa izvajanim zvijezdama. Cekrk je dugacka šipka, dolje joj je dosta debeli sap, kojim se ]e zaticala u kalpak, na vrhu šipke usa|ena je agrafa sa macarskim grbom i krunom. Nakit celenke vrlo je majstorski izracen, a filigran pokrupan. Nacin, kojim je spleten urnek filigrana, svjedoci nam , da je ta radnja proizašla iz radionice, u kojoj je bilo vještijeh radnika. Motiv urneku je vijugasta grana, iz koje izbijaju cvijetovi, ispunjeni minom (emajlom). Tehnicki zove se ova mina .Radnja sama po sebi ne bi bila upravo mucna, da je celenka skovana od tvrce kovine nego što je srebro. Zlato i bakar mogu se lako emajlirati, jer se u vatri dosta teško tale; kod srebra dogaca se dosta puta, da ce se uz minu i srebro staliti i tijem citava radnja pokvariti. Za srebro valja za to uzimati vrlo mekani emajl i vatru pažljivo regulirati; sve to umije uciniti samo vješti majstor i za to nam upravo ova celenka pokazuje, da je njezin majstor bio vještak u svojoj struci. Grb na vrhu cekrka je madarski: s lijeva cetiri rijeke, s desna tri humka, od kojih je srednji okrušen, te nosi patrijarhalni krst. Taj krst je s obje strane agrafe iskrhan, po svoj prilici hotimice. 0 cekrk celenke utvrceno je pet lancica sa dosta dugackim iglama na kraju, koJima je vrh na kuku uvijen. Ovim iglama prikvacila bi se celenka na kalpak, da ne otpadne. Grb i tehnicka vještina, kojom je citava celenka izracena, svjedoce nam, da je to macarska radnja, možda iz Budima, gdje je još prije svojih 50 godina filigranska radša bila na dobru glasu. Budimske kujunpi je bijahu u XVII. i XVIII. vijeku opce poznati, te se natjecahu s najboljim italijanskim majstorima ove struke. Mjere te celenke jesu: Težina 506 grama. Visina cekrka 30 centim. Duljina najveceg pera 45 centim. Duljina manjih pera 23 centim. Duljina tobolca 8 centim. A kako je ova celenka dospjela u Vosnu i kada? Na ta pitanja, na žalost, ne možemo dati potpuna odgovora. Edali je zarobljena na bojnim poljanama u kraljevini Ugarskoj ili Slavoniji za doba krvnijeh bojeva, što ih je austro-ugarska država vodila sa turskom carevinom; ili je ostala u Bosni kod koje navale austrijske vojske, u cijim su redovima plemici macarski junaštvom se isticali ? — Meni bijaše moguce ispitati samo ovo. Bice tome 50—60 godina, što je u Banjojluci umr'o pošljednji muški potomak nekoc slavljene muhamedovske porodice Avdušinovica. Njegova udovica, honinica Avdušinovicka, koja je preminula prije svojih 40 godina, darovala je pred smrt ovu celenku tada jedva 20 godina starome Hamidu Huseinovicu. Njezin suprug, koji je kao hona bio opce štovan i ljubljen, dobio je celenku prije kakovih 70 godina od svog starijeg brata Mehmed-age Avdušinovica, ovaj pak naslijedio je celenku od svog djeda Ibrahim-age. Porodicna tradigšja govorila je, da je ovaj Ibrahim aga tu celenku dobio upravo . od sultana. Kad je naime pocinio neko junacko djelo u bojevima u Uncurovini (Madarskoj), pokloni mu sultan zelen bajrak ata arapske krvi, spahinski ferman i našu celenku. Vele da je tada Ibrahim aga bio nešto preko 20 godina star. Nezna se ni ime sultanu niti doba, kada je Ibrahim aga ta odlicija primio, a ferman, koji bi nam ovu zagonetku odgonetnuo, izgubio se, premda ga je hopinica Avdušinovka do svoje smrti cuvala kao neku svetinju. Kada uzmemo u obzir, da je hona Avdušinovic prije 70 godina dobio celenku od svog brata Mehmed-age, koji je, kako vele, doživio 80 godinu; kad nadalje uzmemo u obzir, da su otap, i djed ovoga Mehmeda po kazivanju takoder doživjeli lijepu starost: to se cini dosta vjerojatno tvrdenje , da je naša celenka prije kakovih 190—200 godina došla u posjed Avdušinovica. Ako dakle i ne znamo povijesti ovoj celenci, ni imena onom madarskom junaku, koji se je njome kitio i sa cije je glave ugrabljena jamacno u nekom boju: to ipak držimo, da cemo ovijem opisom zadovoljiti želji mnogih naših prijatelja. NAPOMENA: U PDF formatu je dostupna slika celenke sa madarkim grbom i krunom.