Ovaj starobosanski natpis nalazi se pokraj puta, koji vodi iz donje Tuzle u Zvornik, nedaleko od sela Caklovica kod hana Coršulica u blizini 80-tog kilometra. Cim je zemaljski muzej pocetkom god. 1888. saznao za ovaj natpis, odreceno je da se Fotografira. Natpis je usjecen na jednoj strani ovelike ploce, istesane iz kamenavapnaca, a sastoji se od pet redaka. Karakter slova dosta je jednostavan, lapidaran bez ikakva nakita. Slova su prilicno nevješto izracena i nalice epigrafski spomenicima starijeg tipa iz doba prije osvojenja Bosne. Ako teket ovog natpisa upravo i nije osobito važan, to ga priopcujemo u jednu ruku prema želji veleštovanog pisca, a u drugu za to, što neki istraživaoci bosanskih starina uslijed pogrješnog citanja prvog retka docoše do zaklucka, da je ovaj natpis pokrivao grobnpcu nekog clana srpske porodice Brankovica. Ploca pokazuje mnoge udubine, koje su u njoj valjda bile vec onda, kad je istesana iz stanca-kamena. Velevrijedni gosp. pisac ne ce nam zamjeriti, ako izjavimo. da se u rekim tackama ne slažemo s njegovom lekcijom ovog natpisa. U slici donašamo Faksimil, koji je nacinjen vjerno po Fotografiji. U tom Faksimilu vide se na gornj m rubu ploce dva mjesta, odbijena u novije doba. Time je prvi redak veoma štetovao, te se ne može do kraja cltati. U samom tekstu na više mjesta nalaze se dosta duboke rupe što ih je voda izlizala; ta mjesta valja takocer uzeti u prizrenje, kad se natpis cita i tumaci. Prvi redak popunio je g. Vuletic - Vukasovvc po primjeru drugih nadgrobeih natpisa starobosanskih; s naše strane moramo ipak primjetiti, da u imenu ».Benkovic" iznad slova ,,v" ne mogosmo naci slovo ,,c", jer je i ono odbijeno. Mi držimo, da ime pokojnika nije glasilo „Benko vc" vec „Benkovic". U drugom retku g. pieac poslije rijeci „plemenitoj" opetuje slovku „toi" i shvaca je val.da u znacenju rijecp „ovo". Vala nam istaci, da u bosanskim natpisima za demonstrativ obicno služi staroslovenska rijec „si", „sij" ili „s"'. Mjesto slovke „toi" mi smo procitali slovo E, a dalji tekst je odbijen. Možda je ovo slovo pocetak rijeci „baštini", kojoj se u mnogim bosanskim natpisima veli „plemenita baština". Ta Fraza odgovara našoj rijeci djedovina (u znacenju plemstva), a njemackoj „Adelasita". Poslije rijeci „plemenitoj baštini" može se dati „postaviše" ako to dopušta širina kolumne. U trecem retku procitali smo mjesto „Milobratk" „Mil'bratc". Primjecujemo, da se u starim bosanskim natpisima slovo „o" i „i" u imenima, složenim od osnove „Mil" (mio) cesto nadomješcuje sa c". Za primjer navacamo, da se piše „Žilkt-kni" (Milutin), (Milodraž) dakle umjesto Milobrat. U cetvrtom retku ne nacosmo dvije zadnje rijeci to Vskko. Kako se razabire iz slike, isprekidana je zadnja rijec udubinama; nama je uspjelo procitati samo slova p eko . Mecu ta slova može se radi ovijeh rupa malo šta umetnuti, a kad se vec mora umetati, mi mislimo da ne cemo zgriješiti, ako uvrstimo slovo a: tako cemo dobiti ime „Pavko". Kada se u natpisu spominju imena brace pokojnikove, mislimo da se nnje namjeravalo zašutjeti ime pokojnikova sina. Ne mislimo da je pisac ovog natpisa hotio upotrebiti usporedo rijeci " i rijeci d pisa; nama se cini da bi to bio pleonazam, jer su u staro-bosanskim natpisima Fraze „usijece" i „napisa" ili „pisa" sinonimne, te odgovaraju latinskoj „sculpsi Konacno valja nam još izjaviti, da u petom retku ne nacosmo cijeli pasus izmecu rijeci: „a pnsa ga".....do „Novic". Mi procitasmo samo krsno ime pisca Preralk. (Prerad je jedno od na!l.epših imena), i zadnje dvije slovke prezimena pišceva .... „Nokic " Prve stavke prezimena izbrisane su, te se u onijem udubinama dosta nejasno vide samo tri slova iv == n =C. Možda je prezime glasilo „Vojnovic", ili „Živojnovic". Prezime Novic bilo bi u opreci sa nepromjenljivim ustanovama, po kojima se tvore prezimena u ovijem krajeviia. U južnih Slovena nostadoše sva imena, koja se svršavaju na „vic" od posesivnih. supstantiva, teje supstantiv krsno ime, bilo ocevo (kako to još i sada biva u Rusiji), bilo pradjedovo (kako je to obicajno u Srba i Hrvata). Tako postade od imena Vojno — Vojnovic, od Konstantin — Konstan-tinovic, od Jovan—Jovanovic itd. Novic je dakle samo gramaticki dodatak osnovi imena; ta se osnova u našem natpisu na žalost ne može citati. Držimo da ime pisca nagaega natpisa nije glasilo samo „Novic", nego da je imalo bar tri slovke. NAPOMENA: U PDF formatu su dostupni: Tekst na bosancici; faksimil oštecenog natpisa na kamenu vapnencu; fusnota.