Mostarska je cuprija jedna od najzanimivijih gragjevina u kršnoj Hercegovini. Ko nije prije vidio to neimarsko remek-djelo pa dogje jednoc u rajski vrt (tako naziva mostarski sin, a glasoviti paša i pjesnik Derviš-paša svoje rogjeno mjesto) — mora se diviti visokom cemern mostarske cuprije. Ko je u kakoj ravnici odrastao, mora ga strahota spopasti, kad dogje na cupriju i pogleda u dubinu valovite Neretve. Ta rijetka cuprija podignuta je na kamenitoj obali Neretve u duljini od 29 metara, a cijela cuprija svedena je parno na jedan svod, što je baš najzacudnije, te je veoma uvelicava. Od dna rijeke do svoda imade, mislim, preko 20 metara. 0 postanku ove cuprije prica se u narodu raznolikih stvari. Neki kažu, da je za vremena rimskoga gospodstva postojala drvena cuprija na onom mjestu, gdje je današnja kamenita, i da su na obje strane te cuprije sagragjene kale za vojnike, da brane cupriju, koje kule i dan danas, malo ruševne, postoje; vele nadalje, da je po zauzecu kršne Hercegovine otomanski car, sultan Sulejman, u godini 974 po hidžretu (biva 1566. godine po evropskom kalendaru) sagradio današnju kamenitu cupriju. Vele, da su na sredini svoda uklesane ove rijeci Kudret kemeri) što znaci: „Svod božije moci", i da su ove rijeci (datum) gradnje cuprije; a kada se sabere brojevno znacenje pojedinih slova ovih rijeci, dolazimo do broja 974 (1566.) To bi znacilo, da je cuprija iste te godine gragjena. Baš te iste godine vladao je u Carigradu otomanski car sultan Sulejman. Ovo je pismo vrlo mucno opaziti i procitati, jer su obale, s kojih se jedino mjesto pisma može vidjeti, dosta udaljene, a samo pismo staro je i teško se vidi. Kad sam tu skoro bio u Mostaru, nastojao sam, da se uvjerim svojim ocima o toj tradiciji, ali mi bi trud uzalud i ne mogoh procitati. Mostarska cuprija sa svoje dvije kule slici nebeskom svodu, gdje se sjajne zvijezde razmecu. Ta ne može joj sliciti ni nebeski svod, jer i njegovu velicinu cuprijski svod natkriljuje. Da cijeli svijet pretražiš, ne možeš naci onakog svijeta, kao što u Mostaru, gdje je majdan svakih sposobnosti. Iz Mostara postaju ljudi veliki na sablji i na peru, kako prije, tako i danas. — Prema meni moraju umuknuti i indijske tutije, jer sam ja slavuj, koji opjeva Mostar". Eto, koliko se je Derviš-paša trsio, da uvelica Mostar i njegovu cupriju, ali ne spominje ni ovdje, niti na ikojem drugom mjestu, ko je gradio cupriju. Derviš paša bio je godine 1004 (1595) vezir bosanski, a onaj tarih, što ga drže za datum gradnje cuprije, iznaša 974. godinu. Po tome treba da je cuprija zidana oko 30 godina prije vezirstva Derviš-pašina. Da je onaj tarih datum od gradnje, ne može biti, da Derviš-paša ne bi znao, ko ga je gradio, pa bi kao carski vezir i svom vladaru sastavio slavospjev. Ne gledajuci na vještacki sud, koji je izrecen o tome, u koje je doba i po cijem je slogu mostarska cuprija gragjena, ja bih se odlucio za to, da je ona gragjena svakako prije zauzeca Hercegovine, no koji je narod gradio, to neka tehnicari prosude. Meni se cini, da je dosta važno u tom pogledu i to, što neki naucnjaci tvrde, da je i Mostar dobio svoje ime od toga mosta. .Na staroj mostarskoj džadi, koja vodi u Konjic, imade kraj puta u selu Podporimu isklesano jedno kameno korito, a tudijer nema niti traga od kake cesme i vode, pa ljudi pricaju, da je neimar, koji je cupriju gradio, obvezao se, da ce onaku cupriju naciniti i ako mu posao ne ispadne za rukom, da ce svoju glavu dati. Kad je on sastavio cemer, pobjegao je iz Mostara u selo Podporim, te je tu, cekajuci glasa: da li se je svod srušio, kad su skele izvagjene, u ocajanju udarajuci cekicem po stijeni, isklesao to korito. Narod upotrebljava i dan danas vodu, koja se od kiše nahvata u tom koritu, za lijek. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.