Popovsko polje spada medu još dva najviša polja u Hercegovini, to jest Gabelsko i Nevesinjsko. No Popovo se daleko od ova dva razlikuje, osobito svojijem blatom (potopom), u nekijem pak stvarima cak i odlikuje. Popovo je najzdravije mjesto, dok je Gabela najnezdravije u cijeloj Hercegovini. Nevesinje I je zbilja lijepo, ali u koliko Nevesinjac uživa plodne livade, ptume i planiie, to opet zagorcuje ljutom zimom, velikijem mrazovima i snijegom. Naprotiv Iopovac uživa kao i Primorac zimi divni, dosta topli, a ljeti hladni morski vazduh. Poaovo je osim toga dosta dobro i rodno, a kao humniji predjeo i razlicitijem vocem nasadeno, tako na primjer: vinograda ima množina, maslina, jabuka, šljiva, smokava, dunja. tretanja i t.d., ekoro sve kao u Primorju. Duhan i razna žita takoder u Popovu vrlo dobro uspjevaju. Dakle Popovo je po svome položaju vrlo lijepo. Cijelo Popovo sa jedne i druge strane okružuju visoka, kamenita i sasvim gola brda. Ovo je mjesto možda u cijeloj Hercegovini najoskudnije sa šumom. Po dnu ovijeh golijeh brda, iznad samoga polja, poredana su popovska sela, kojijeh ima preko 20 i u njama do 5.000 duša. I ako su sama sela u Popovu, opet ima vrlo lijepih kuca i skoro u svakom selu ima crkva. Ravnica (polje), koja se pruža od Tulja, najgornjeg sela, pa do Hutova, gdje je dno od poaovskog polja, duga je do 30 kilometara, a široka od 2 do 3 kilometra. Cijeli ovaj prostor, a i još dalje, skoro svake godine po više mjeseci od jeseni do svršetka proljeca pokriva voda, koja izgleda kao kakvo more, tako da na vrh polja po koji put može biti preko 15, a u dno polja preko 40 megara dubine. Cijelo je polje sama ravnica bez ikakvijeh bregova, provalija. šuma ili kakvijeh stabala. Kad je voda na njemu, ili kako ovdje svak kaže „blato", osobito kad vjetrovi podignu silne talase, koji biju o stijene u gole krajeve polja, tad pogdjekoja mala, prosto nacinjena lacica, sa nekoliko u njoj celjadi, po ceifu talasa se, klanja se u opasnosti na svaku stranu onima, koji je vide i ne vide, kao da vice: pomagajte! Tako boreci se sa smrcu, jedva prispije u tiho pristanište. Tada polje uaravo prilici kao kakvo ustalasano more. Pa opet ova grdosija vode skoro svake godine blagovremeno radi poljskog rada spane i polje se osuši. Svu ovu vodenu silu prožderu nekoliko ponora, koji su vecinom po dnu Popovskog polja i kroz koje prolazi te otice nešto u Jadransko more, a nešto u Gabelu. Za tijem polje ostane bez kapi vode, jer i rijeka Trebišnjica, koja svu ovu vodenu silu u Popovsko polje nalije, ljeti presuši, i ako koji put blato ovome mjestu grdnu štetu ucini, to jest, kad u jesen vrlo rano navali i sve usjeve potopi, ili kad u proljece kasno spane, te se polje na vrijeme neposije, ono je opet od velike koristi, jer po svemu polju ostavlja talog i za to se u Popovu, razumije se u polju, osim brda, nigda (kao u drugijem mjestima) zemlja ne dubri, a opet vrlo dobro rada. Premda je u Popovu, osobito preko zime, velika voda na polju, opet tu malo ima ribe, jer osim jedine vrste, tako zvane gaovice, nema druge nikakve ribe. Gaovica je sitna, niti može biti viša, nego od prilike kao sardele, samo šgo su gaovice vrlo pretile i vrlo kusne jesti. Osobito pak vrijedi znati, da se gaovica lovi u mreže od najljepše domace svile, koja se u Popovu za to narocito vrlo tanko izvadi, oprede i oplete, i to sve domaca celjad vzraciva. Gaovica ne dolazi niz rijeku Trebišnjicu u Popovo, nego se u blatu leže. A kad blato spane, onda ostaje i preljeti u jamama, sve dokle opet na jesen u blato izade, te ih mješcani na ulasku u jame, a tako i kad izlaze iz jama, koji put prevare i prilicno ulove. Od kakvijeh starina. ako i ne od osobite vrijednosti, u Popovu se može lijepijeh stvari naci, tako na primjer bez izuzetka u svakom selu ima otarinskog groblja, kojeg ovdje svak nazivlje „Grcko groblje", „Grcke ploce" i t. d. — Naucenjaci, koji se bave ispitivanjem ovijeh grobnica, svi ih navivlju nehrišcanskijem imenom, to jest u današnjem smislu hrišcanstva, nego kao što je poznato, patarenskim i bogumilskim. Svakako meni se cini, da se taj naziv od današnjijeh nekijeh istraživaoca, protivi istinitosti starinskog groblja, to jest, da je ono sve „bogumilsko", te zbog toga ne mogu a da ne primjetim, da mi se taj naziv cini sumnjiv. Kao što je noznato, vecina istraživaoca, kao da narocito hoce da dokažu, da su stare grobnice bogumilske. No kako cemo ovo priznati, kad znamo: da su sve jereticke sekte, koje su po ovijem krajevima bivale — a i po drugijem — još od X. do XVII. vijeka, izmedu ostalijeh nehrišcanskijeh zabluda, imali i tu kao najvišu, naime: da su najstrožije osudivali znakove krsta, a kako neki dokazuju, i hramove su Bogumili smatrali izlišnim. Medu tim ja sam još prije 8 godina poceo snimati stare natpise, pa sam kao za to narocito na mnogo mjesta pregledao stare grobnice, te sam u stanju uvjeriti svakoga, da još nijesam nigdje vidio grobnica, te da na njima, ili kod njih, ako i ne baš na svakoj, nema znakova krsta. Tako na primjer, na nekima ima usjecen krst ozgor ili sa koje god strane, a kod nekijeh ima pobjenijeh krstova razne velicine. Takav krst s natpisom i ploca ima u G. Hrasnu, isto tako i u selu Svitavi u Gabeli. u selu Vlahovicima dvije velike ploce u sred crkve s natpisom tutora iste crkve, tako u selu Dracevu, u Popovu pred crkvom. U selu Velicanima, u Popovu, blizu crkve ima velika grobnica sa vrlo znacajnijem natpisom, koji pocinje sa znakom krsta, pa onda ... Ovakovi dokazi ne samo da se protive mnijenju, da su sve starinske grobnice bogumilske sekte, nego jasno dokazuju da su, ili bar da ih ima iskljucivo pravoslavno hristjanskijeh. Ja ovliko za sad o ovoj stvari, a nadam se, da ce mislioci meni protivnog mnijenja znati dokazati, radi cega su i Bogumili kod svojijeh mrtvijeh znakove krsta udarali i hramove podizali ? A sad mi ostaje, da govorim o drugijem stvarima u Popovu, kao: o gomilama, kojijeh ima dosta, o tvrdavi Mljecica više sela Paljica, o kuli u Zavoskom brdu, o tvrdavi na Ostrogu više Zavale i o z