Kod Muhamedovaca se u opšte vrlo rijetko vida ovo tetoviranje, i to samo kod onijeh, koji su u osmanlijskoj vojsci i izvan svoje domovine služili kao redovni vojnici. Kod ovakih ljudi vida se ovda onda na mišici turska sablja ili polumjesec sa zvijezdom. — No kao što je raceno, ovo su vrlo rijetke pojave. 0 postanku i cijelji ovog tetoviranja u Bosni i Hercegovini mogu se postaviti raznovrsne pretpostavke, od kojih cu ja onu, koja mi se ponajvjerovatnija cini, u slijedecem istaci. U koliko mi je poznato, ni kod starijeh Slovena, i ako njihove žene ne smjedoše biti nevjernice i izdavati dražesti svojega tijela, ne bijaše tetoviranje u obicaju, da bi se moglo reci, da je ono samo u promijenjenom obliku preostalo joga iz credhistorijskog doba. Za ovu pretpostavku nema ni u ljetopisima slovenske stare povjesnice nigdje ni jedne tacke oslonca, pa ni kod današnjih Slovena, izvan Bosne i Hercegovine, šta više, ni u samom narodu po selu raznih slovenskih plemena, ne može se primjetiti, da je ma gdje bilo raširenije tetoviranje. Što se sadanjeg posjednutog podrucja cosebno tice, to bi se moglo reci, da ovaj obicaj potice iz doba prije osmanlijske navale. — Na protiv, da ovo nije stari zemal.ski obicaj, potvrduje vec ta okolnost, što se tetoviranje nalazi samo kod jednog dijela otanovništva, koje je i pored razlike u vjeroispovijesti, jedan te isti po evojim obicajima i navikama. . Kad bi tetoviranje bilo zemal.ski obicaj, to bi ono imalo i svoj sopstveni izraz; ovo se u narodu zove prosto „krizv nabocati", što vec samo po sebi svjedoci, da je taj obicaj iz mlaceg doba. Ako pak tetoviranje nije ni staroslovenski, niti u opšte poeeban bosanski narodni obicaj, to nastaje pitanje, kad i na koji je nacin on postao, i za što je tetoviranje baš kod katolika našlo mjesta ? Bilo bi izvan okvira ove crtice, kad bi se u njoj govorilo o vjerskim odnošajima Bosne u potonjem vremenu njezinog kraljevstva; ja cu jedino da konstatujem tu cinjenicu, da je patarenstvo istom primjetno katodicanstvom bilo potievuto, no ovo potonje ne bijaše još bog zna, I kako varodu za erce prvraslo. — Ovo raekolništvo zadugo je bilo u Bosvi zaštvceno, ovo bnjaše vjera vlastele i siromaha, a da bi mogla kroz malo vremena iz pameti i srca narodnog išceznuti. Jesu li pak kao što je poznato mnogi radi casti ili po nastojanju primili katolicku vjeru, a ovamo su u srcu ostali potajno vjerni svojoj staroj vjeri. Da je katolicka vjera ovom narodu još tuda bila, najbolji je za to dokaz ta cinjenica, da narod kad su Osmanlije prekrilile balkansko poluostrovo, nigdje ni u jednoj osvojenoj državi, nije u tolikoj množini prigrlio muhamedovsku vjeru, kao štoJjje baš u|Bosni bio^slucaj. Vecim dijelom to je bilo zbog materijalne koristi, no podisto i zbog skore uspomene na gonjenja od strane katolicke crkve; razlog, koji je bosanskim stanovgicima davao povoda da primaju muhamedovsku vjeru« Samo se po sebi razumije, da je katolicko sveštenstvo upotrebilo svako moguce sredstvo, kako bi ogranicilo jatomicno otpadanje od vjere Pošto muhamedovska vjera zabranjuje krst, kao znak hrišcanstva, to izgleda, da su katolicki sveštenici došli na tu misao, da su bilježešem krsta na otvorenom mjestu tijela, koje svak vidi, iznašli srestvo, kojim su otešcavali prelazak u muhamedovsku vjeru. Je li sad htjeo koji tetovirani katolik prevrnuti vjerom, to je morao najprije ukloniti krst sa svoje kože, što je da kako bilo sa bolom skopcano, jer se morala koža do najdonjeg sloja koriuma uništiti. — Po što pak trplenje tijeh bolova, narocito kad bi dugo trajali, nije mogao svak podnositi, i s toga, što je prelazak u Muhamedanstvo vrlo rijetko iz osvjedocenja bilb, to su se mnogi ustrucavali od tako odlucna koraka. Je li se pak i pored toga koji odlucio, da vjerom prevrne, to bi se takav poturcenjak — zbog vidljivih i prilicno širokih ožiljaka, koji bi nakon uništenog tetoviranja zaosta-jali — u nekoliko poznavao, jer bi svak na prvi pogled znao, da pred njim stoji kakav otpadnik. Obicaj, što su tetoviranja pred-uzimana obicno Nedjelom i svetacnim danom poslije službe a u blizini crkve, po mojem mnjenju, podupire u nekoliko gornju pretpostavku o uzroku samog tetoviranja u Bosni. Što se Nacin tetoviranja u ovoj zemlji i za to upotrebljavana mate-rija boje vecinom razlikuje od onog u Jevropi, to nek mi je dozvoljeno, da o ovom predmetu iznesem neke primjedbe. Mecu lacarima, vojnicima, radenicima i t. d., pa i u samim najprosvecenijim državama u veliko se, kao što je poznato, raširio obicaj ili prosto neobicaj tetoviranja. — Boje se prave rastapljanjem karmina, cinobera, indiga, praška kamenog uglja ili pušcanoga praha. Koža se na onom mjestu, koje ce se tetovirati, dobro zategne, i znak po želji „nabocka" se tankom iglom vrlo cestim ubodima, pa se onda ti ubodi natope bojom i onda se nabockano mjesto zavije zavojem. U nekijem predjelima zamacu iglu u bo]u i tetoviraju napojenom iglom, cim posao postaje kraci. U Bosni te boje drukcije spravljaju: ili od luceve cadi, ili od obicne caci, ili — no vrlo rijetko — od pušcanoga praha. Zapali se zublja luca i u se nahvata smola, koja kaplje, u koju se miješa u isto doba na komadu teneceta nahvatana cac od zapaljenog snopa luca. Ovo se crno tijesto pošto se najprije zategne koža na mjestu, gdje ce se tetovirati, na zaošid,enom drvcetu namaže po koži onako, kakav se znak želi i onda se iglom, koja je gotovo do vrha koncem obmotana, bocka dok krv ne potece; bockanje se dakako cesto, jedno do drugoga cini. — Po tom se tetovirano mjesto zavije i poslije tri dana opere. Boja od caci pravi se na ovaj nacin: Nad svijecom ili zapaljenom svjetiljkom kamenog ulja, koja se dimi, drži se tabla teneceta, na koju se nahvata caci; ona se skupi i u malo vode razmuti i isto se onako upotrebljava, kao prije spomenuto tvjesto, t. j. „nacrta se" pa se tek onda nabocka. Pušcani prah vrlo se malo upotrebljava. S tog, što se u Bosni samo crna boja za tetoviranje upotrebljava, jasno je, što je ono uvijek jedne te iste boje, i to plave sa po kojim ubodom z