I. Nagjen grob kod Ljubuškog. U jesen 1887. prilikom službenog posla u Ljubuškom (Hercegovina) upotrebio sam priliku, da dokolicom upoznam mnogobrojne historijske i pred-historijske spomenike onoga predjela. Što sam svoje pobrano iskustvo i nalaske ovdje pribilježio, ucinio sam s toga, što je za sada dobro došao svaki materijal za upoznanje rimskoga doba, i predhistorijske kulturne epohe Bosne i Hercegovine, kako bi se mogao upotrijebiti vremenom u opisu najstarije povijesti ovijeh zemalja. D polovici novembra 1887. doznadoh, da su se kod Hrašljana, pred-gragja od Ljubuškog, otkopali grobovi. Mjesto je 100 koraka jugoistocno od onoga mjesta, gdje se testa u Citluk odvaja od one u Capljinu. Nalazište bijaše u vinogradu nedaleko od kolibe jednog tamošnjeg žitelja. Na žalost doznadoh ondje na mjestu, da su grobovi otkriveni još prije nekoliko sedmica te da su nagjene ljudske kosti u njima vec ukopane u groblju. Uz prkos mojemu nagovaranju nikako ne htjedoše da mi pokažu doticnoga mjesta. Razgledajuci pobliže mjesto padoše mi u oci dva rimska zapisa na nekoliko koraka od grobova u kamen urezana u obliku zadušnih ploca, no bijahu Vremenom rastrošena i necitka. Da ih slupam u hartiju, za to ne imadoh ni kade niti nužnoga pribora. Možda su Blau ili Hornes vec od prije citali ove zapise i objavili ih. Blizu kamenitih ploca imaju ostaci jedne starodrevne masline, ciglo jedne u obližnjoj okolici Ljubuškog. Grobovi bijahu ravni grobovi, bez ikakva uzvišenja. Od okolnih žitelja doznadoh, da su pri ukopu kostiju bezobzirce iznova ukopani mnogobrojni predmeti od željeza i nekoliki od tuca. Prokopavajuci mrve na licu mjesta ovoliko sam uspio. Jedva ½ metra ispod površine zatekoh masnu truhlu zemlju bez djelica uglja i luga; slojevi bijahu sa svijem isprekidani ušljed predhodnog iskopavanja. U ovom tavanu oko 3/3 metra duboko u zemlji nagjoh ove predmete: jednu ibulu od tuca, jedan željezni nož s jednom sjecenicom, odlomke nakita od tuci, željezne klince, jedan željezni šiljak od strijele, trunke i vrat jedne suzne bocice, komad plavetne palice od stakleta obvijene bijelom prugom, odlomle jednog maca i nekolike veoma zargjane gvozdene pribore, ne mo-gavši da shvatim na što su. Znace nagjoh još malo razbijenih crjepovnih sudova od crvene, dobro pecenp gline i jedan sa svijem otrven novac od tuca. pd ljudskih kostiju ne mogoh osim nekoliko sa svijem truhlih trunaka ništa (više naci u spomenutom sloju. Fibula od tuca prevucena plavetno zelenom patimom imade oblik luka i bogato je ornamentovana. Sliku joj u prirodnoj velicini pokazuje figura 1. iugura 1. Željezni nož s jednom sjecenicom naslikan u pola prirodnoj velicini u figuri 2. opominje do duše po svojem obliku na izvjesne tipove Hallstatske periode; no obzirom na položaj i na nagjene predmete cio pronagjen grob može se ubrojiti samo u pokraj insko-rimsku kulturnu epohu. U blizini ovoga nalazišta nagjeno je iznoviee novaca iz docnijeg rimskog carskog doba, pa i duvarovi od rimskih cigalja, megju ovijema i tavanica od blizu dva kvadratna metra širine. Na poljima u ravnici oko Ljubuškog, Hrašljana i Humca imade puno krševa od cigalja i crjepova od gline rimskog podrijekla; po grobovima i zadušnijem plocama, isto i po zidovima na sve strane vidi se, da je ovdje bila neka stara rimska naseobina. II. Gomile u ljubuškom kotaru. Kako brojem tako i ogromnom velicinom svojom padaju u oci posjetiocu gomile, tumuli u okolici Ljubuškog. Narod ih zove gomilama. 0 porijeklu i cijelji njihovoj narodno predanje znade tek nešto da nam prica. Nekoji okolni stanovnici spominju Grke kano zacetnike ovijeh gomila; drugi opet pricaju da je u njima ukopan nekakav junak ili kralj. Samo sam ciglo o jednoj gomili cuo neku osobitu pricu. Humku, u prilicnim dimenzijama, leži na testi od Ljubuškog u Studence oko 4 lilometra daleko od Ljubuškog. Prica što sam ju slušao od nekoliko seljaka glasi po prilici ovako: „U staro vrijeme živio je u ovom kraju neki carobnik koji je svojom opacinom i nevaljaštinom bio strašilo svijeta. Kad je sve to vec prevršilo mjeru te druge pomoci ne bijaše, diže se vas narod na nj, uhVate ga na jednom polju i ondje kamenjem zatrpaše. Navališe ogromne stijene preko njega, da ne mogne više ustati. I od toga vremena bacio bi svako prošavši kraj groba po jedan kamen na nj, te tako postade ogromna gomila na( grobu carobnikovu". Gomile su mahom humka od nabacanog kamenja, rijetko se vigja da su podzidane sirovo otesanim kamenima. Kod Crvenog Grma, blizu dalmatinske megje imadoh prilike, da vidim jednu otvorenu gomilu. Gomila bijaše razvaljena radi vagjenja šotra za testu te grob uvaljen u prirodnoj dubljini zemljišta ležaše otvoren. U svemu je izgledao grob kao kakav sanduk, sastavljen od nekoliko vertikalno položenih sirovih kamenitih ploca, a pokriven bijaše takogjer sirovo otesanim kamenima. Dužina mu je i metar, visina 60 cmtr., pravac osovine u dužini je od istoka na zapad. Kad otvorih sanduk nagjoh u njemu dobro ocuvanu covjecju donju vilicu, komade covjecjeg temena i kostiju od udova razdrobljenih od nabacanog kamenja. Zanimljiv ae temen, jer je veoma prevucen bakarnom patinom, j to je znak, da je u grobu svakako bilo i dodataka od tuca. Možda je ovaj sanduk istom u novije vrijeme porobljen. Od uglja, pppela ili sagorenih kostiju ne bješe u grobu ni traga, isto ni traga komadicima od glinenih crjepova. 0 sanducnom obliku ovijeh grobova sa-opštio mi je i jedan cinovnik u Ljubuškom nešto, što se podudara s mojim opažanjem. Graditelji ovijeh gomila po svoj prilici su ukopavali svoje mrtve nesagorene i cu-cecki u položaju. III. Megjugorje. Iz Megjugorja, gdje se mogu vidjeti ocuvani ostaci stare rimske teste, dobio sam dobrotom geometra g. Mlakera jedan halat svakako rimskog porijekla, iskopan na nekom zemljištu. Taj komad naslikan u prirodnoj velicini u fig. 3. smatram da je rimski držak od pisala (stilus), kome je vrh odlomljen. Gornji dio ukrašen poteznim ornamentima, sastoji se od crno patiniranog tuca, a donja proširena partija za glacanj