Buduci je stara crkva sarajevska u dugom vremenu dvaputa gorjela, a dolaskom princa Evgenija Savojskog 1697. god. u jurišu vojske, pored vatre i mnogo dragocjenih stvari pogubila, to se sada u riznici i arhivi njenoj ne nalazi vrdo davnih i osobitih kakvijeh starina; ali opet ima knjiga, odijela i drugih predmeta, koje je vrijedno na vidik iznijeti. Knjige je sve opisao g. Mito Živkovic. u „Glasniku srpskog ucenog društva," knjiga 63. u Biogradu, od god. 1885. no o samoj crkvi nije upravo ništa spomenuo, pa tako cu ja ovdje — što se tice crkve i ostaloga — ono navesti, što do sada nigdje nije izneseno. Po šematizmu srpsko-pravoslavne mitropolije Dabro-Bosanske za god. 1882. crkva sv. Arhangela u Sarajevu izgorjeda je (prvi put?) 8. jula god. 1556; dakle je postojala u XVI. vi jeku, ali se nigdje ne nalazi ubilježeno,ko ju je i kada podigao. No na svaki nacin ona je podignuta u pocetku otomanske vlade u Bosni, ne dugo iza godine 1463. Uzevši pak u obzir, kako je tad poništena i izagnana sva srpsko-pravoslavna gospoština u ovoj zemlji, posve je prilicno, da je ovaj hram sam narod zidao onda, kad se i Sarajevo. uzrokom utvrcenja u njemu nove i najviše vlasti, naglo širiti pocelo. Ali ostavimo to za dalja istraživanja. Prosta tvrda gradevina ove niske crkve sva je zidana od tesanog kamena i predstavlja nepravilan kvadrat. Sazidana je pod brijegom, bez ikaka nakita i ukusa, do 1 metar duboko u zemlji i samo na jedan svod, koji je do 8 metara uzvišen i ceremitom pokriven. Unutra je crkva dosta tamna; u visini su joj 2 mala prozora srijedom naokolo, 2 u oltaru, 1 u paraklisu u paraleli i 2 na zapadnoj strani, jedan nad drugim. Na sred hrama ima veliko — ravno s podom — bijelo kameno kolo s komadima od metra dužine, koji su sastavljeni oko jedne povelike okrugle ploce,- gdje staje mali ctec, kad cita apostol (poslanija apostolska). 8a tim su ovi predmeti: I Od sjevera, juga i zapada ima 8 prostih i cetvero-ugoljnih kamenih stuiova sa svodovima, na koje se naslanja gornji boj — ili tavan — za žene. II. Svuda unaokolo visoki su stolovi od rastovine, a izmecu Stupova, rijetke od struga pregrade. 111. Ispred oltara, umjesto velikih svijecnjaka uspravljena su 2 od 1 c2 metar visoka stupca od kamena, koji su vrlolijepo, ozgo do pola na 8 uglova, a dolje na 4 ugla, sa uvijenim ukrasima od 4 strane i po srijedi istesani. Na ' ovim stupovima je okrugla ploca s klinovima za svijece, a na lijevom ima oboreno poredani srbuljski potpis, što ga pokazuje slika 2. Potpis je dakle od god. 7177. od stvorenja svijeta, a god. 1669. od rocenja Isusa Hrista. IV. Njevnice su stare, strma položaja i od rastova drveta tvrdo nacinjene, naokolo s palca debelim i uvrnutim izrezom ogracene, bez ikake boje. V. Sva je crkva popocena debelim plocama, a ispred oltara za stope uzvišeni pervaz od tesanih je komada postavljen. VI. Na lijevoj (sjevernoj) strani, sa 8 stepenica uzdignuta je propovjednica, povrh koje otoji dvoglavi orao raširenih krila, na koja se naslanja evangedije, kad se cita pri službi arhijerejskoj. Ona je od drveta, s verugavim dašcicama i modre boje, prije 20 godina nacišena. Iznad nje se ukazuju mreže, kroz koje žene dolje gledaju, a uz nju pri zemlji lijeva pijevnica, sa vi-sokim — dalje — stolom, kakovi su svud u naokolo, koje ovdje slika pod brojem 3. oku prikazuje. VII. Prema tome, niže desne pijevnice je stb arhijerejski, sa tri stepenice, koje se svagda s cilimcetom pokrivene drže. I on je od rastovine, poprijecke sa 7 redova malijeh kocica i dvije od kosti jabuke. Taj je sto lijepo iskicen i modro obojen. U njemu se može i sjediti i stajati po volji, a završuje se sa visokim svodom (do tavana i . mreža) na jedan šiljak, : na kojem je nataknut pozlacen bakreni krst. Na slici pod brojem 4. vidi se kraj od desne pijevnice i dio svoda sa kamenim stupom, uz koji se ovaj sto naslanja, a desno i lijevo pocinju ikone, koje su u raznoj velicini ispod mreža ponamjegptene. VIII Crkveno templo. Templo (ikonostas) stare crkze izraceno je u prvoj polovini prošloga vijeka, trudom i staranjem mitropolita Melentija Milenkovica, koji je (co gornjem šematizmu) 1717 g. iz Kratova za manastirom Vanjom — ili iz Dobruna, prvi u Sarajevu nastanio se i upravljao Dabro-Bosanskom eparhijom „na diku i blago crkve" 26 godina i 10 mjeseci, a umro 1740 ljeta. Ikonostas pokazuje slika 5. Sad da nabrojim neke ikane i druge starine. 1. Isus-Hristova prijestona ikona. Na slici Spasove ikone, koja u svakoj pravoslavnoj crkvi s desne strane oltara stoji. Isus Hristos izobražen je, kako u stolu s okovanom u srebro desnicom blagosilja, a u lijevoj ruci drži otvorenu knjigu s ovijem srbuljskim natpasom: (s jedne strane) Krug slave obilježen je s pozlacenim, od srebra, okovom oko glave Spasiteljeve; u naokolo su 12 apostola, a ozgo po srijedi Gospod Savaot, mecu 2 arhangela, s obje ruke blagosiljajuci, sa ovijem natdisom: Nerazumljivo i rijetko napisano mjesto zamrljano je, te se izgubili neki dijelovi slova i cijela nekolika pismena, ali sve ovako znaci: „Sapisa se sija ikona va slavu i hvalu Spasitelju našemu Isusu Hristu v dani blaženjejšago Oca i Gospodina Arhiepiskopa Pekskago (Pecskoga) i vasej Serviji i Bl(gariji patri)arha (Kirg)ije Kir Arsenija cetvrtago: februara 15. d(e)nj(=dan). 2. Do ove prijestone ikone Hrista Spasitelja u istoj veliciv — prev:o pola metra i u stolu — sveti je Arhangel Mihapl (hram crkvi) s macem u desnici. Krug slave, krila i mac u srebro su mu okovani, ali nema nikaka potpisa. Ikona je mnogo potamnjela (od silnijeh svijeca), a unaokolo izobra-žena su razna djela sv. Arhangela s drugim božijim ugodnicima. 3. S lijeve strane oltara je ikona Presvete Bogorodice, kako sjedeci u stolu, pred sobom drži Božanstvenog Mladenca Hrista Isusa. Srebrom okovani i pozlaceni krug slave vrlo je lijepo iskucanom lozom ukrašen. Od istoga kova, povrh glave Bogomaterine stoji trocvjetasta carska kruna, koja je svuda i dolje u niski raznobojnim kamenjem iekicena. Djevu Bogomajku okružuje 12 proroka, a u gornjem redu na srijedi dv