Mnogo se po svijetu nalazi pecina, o kojima se dosta pripovijeda i koje su zbog svoje osobitosti dobile znacaj i povnanje u dalekom svijetu. Vjetrenica je u tome do sada zaostala, ne toliko radi svoje osobitosti, koliko za to, što je bila zbog raznijeh razloga nepristupacna ucenijem ispitacima neobicnijeh pojava. A svakako po svojoj osobitosti, ona mnoge druge daleko cuvene pecine nadmašuje, bar u koliko su druge meni, ako i po cuvenju poznate. Ne držeci pak, da cu svojim slabim perom moci privuci opcu posjetu stranaca ove znamenite pecine, tim opravdanije ne cu moci, jer premda dobro poznajem njezinu unutrašnjost do 1,400 metara dužine, ipak nemam toliko sposobnosti, da je potanko opišem. Ali se tvrdo nadam, da cu i sa ovoliko izazvati volju u kakvu naucnu i strpljivu covjeku, koji ce je opširnije poznati i opisati. Za to sam i namjeran ovaj o njoj nepotpuni opis na javnost iznijeti. Vjetrenica se nalazi u selu Zavali u Popovu polju spram Mal. Zavale, udaljena od Ljubinja 4 sahata, a od Slanog u Dalmaciji 3 sahata. Za sada se može k njoj doci i iz Slanog iz Ljubinja na konju lijepim putem. Vrata Vjetrenice gledaju pravo u sjever, a stoje poviše ravnice Popovog polja za jedno 40 metara tako, da blato, koje zimi pokriva Popovo polje, ne može joj nigda do vrata doprijeti. Vrdo, kroz koje se njezina unutrašnjost proteže, zove se prvo Gradac, ali ovo je kao priljepak uz više brdo zvano Klisura ili Brekovac, a rvi vrhovi spadaju mecu najviša brda, koja opkoljavaju Popovo polje. Pred Vjetrenicom se nalaze ruševine od dvora (po predanju) vojvode popa Stevana (?) od kojijeh još ima dosta zidova uzgor tako, da i vrata vjetrenice spadaju u unutrašnjost bivšeg dvora (kuce). Na vratima od Vjetrenice puše iznutra vrlo jak i studen vjetar, i sve je viši, u koliko je na polju viša toplota, mecu tim preko zime ne puše ni malo iznutra, nego koji put tegli t. j. puše unutra, Pred njom u stijeni (živcu), ima utesano nekoliko ljudskijeh likova na konjima i pješe Odijelo je na njima vojnicko rimsko, sa pripasanim macevima i kalpacima na glavi. Na pocetku ovijeh likova ima takocer usjecen jedan krst, te se može ipak držati, da su slike iz hrišcanskog doba. Unutrašnjost Vjetrenice nejednake je širine, visine i pravca, a najtješnja su sama prva vrata, t. j. na ulasku, te upravo zbog toga, kao i što strašno kroz njih jak vjetar protiv puše, mnogi posjetioc nije htio unutra ici, jer neki se gotovo uplaše, izgovarajuci se, da je tolika studen tobož protivna zdravlju, premda do sada nije poznato, da je ikome unutra ili pred njom što god naškodila njezina studen. Kad se uljeze kroz prva vrata, jedva 1 metar visoka, tako i široka a duga u toj mjeri do 4 metra, onda se može covjek ispraviti, i svijece treba odmah užeci, jer se kroz voata vatra ni u fenjeru ne može od vjetra goreci unijeti. Sa svijecama poce se odavlen naprijed. Svijece unutra mogu i bez fenjera služiti, pošto je vrlo malo vjetra i to na tješnjim mjestima, i tako iduci pravo po samoj litici kroz 7 metara širine i 2 metra visine, doce se do kapije, dovlen je 35 metara od prvih vrata, Pravac ovaj pruža se u jugoistok. Kapija, ovo su jedna divna samotvora vrata od 3 metra visine i 2 širine, prosjecena kroz sami živac. Cim se proce kroz njih, onda nastaje drukcija širina, jer i na jednu i na drugu stranu kapije imadu zakuci, a visina je ovud od 2—3 metra, i tako iduci doce se na 50 metara od prvih vrata. Ovdje se treba za 1 metar popeti na više, i opet kao kroz kakva viša vrata ude se, ali sad na jedan put naceš se na velikoj prostoriji zvanoj „Raskrsnica". Ovo je mjesto u cijeloj Vjetrenici najšire, razumije se, u koliko je do sad poznato. Iznad glave je sve sama ravna litica a tle sve od sitnijeh gomilica. Na ulasku na ovu širinu još ima iznutra sa jednu i drugu stranu vrata šanac, ozidan od kamena za obranu vrata. Ovdje se zbilja nalazi tragova, da su ljudi stanovali, t. j. na ovom širokom raskršcu, tako na pr. nalazi se komada od zemljanog posuca, ognjišta, gdje je vatra gorjela, kostiju od raznijeh životinja, i t. d. Odovlen na lijevu stranu u istok jest daljnja šupljina unutrašnjosti Vjetrenice, a na desnu u jugo-zapad pruža se jedan odjel šupljine od 50 metara dužine. U ovom odjelu nalaze se žrvni, bubanj i mlin. Cim se poce sa široke raskrsnice u desni odjel, možda do 15 koracaji, vec se cuju žrvnji, mala pukotina u litici blizu kraja sa lijeve strane. Kroz pukotinu vjetar izlazi napolje, te se cuje hucenje kao kad žrvnji melju, otkuda je i ovo ime dato. Iduci odovlen naprijed u istom odjelu, ozgor je sve sama litica, a tle je od gomile i zemlje, vec na 30 metara daljinv cuje se bubanj. Covjeka nevješta pocne neka jeza hvatati, kad cuje ovu neobicnu pojavu, i covjek pomisli, da je vec u grobu; a da se na primjer dogodi potres ili da ko god zavali na ulasku vrata, ili da nestane svijeca i t. d., mnogi se od posjetioca ovakovim uzrocima izgovara, kad se nace u unutrašnjosti Vjetrenice. Iduci ovako doce se pod sami bubanj, a tu je vec i kraj ovome odjelu šupljine. Dolazeci pod sami bubanj, visociji covjek mora se malko glavom pokloniti, ali ne bubnju, nego litici, jer je ovdje poniska. Ovdje je bubanj. Svak pažljivo sluša, kako bubnjar lijepo udara, oni pak, koji drže da Vog i najmanje sitnice vrši, pocnu se u strahu i Bogu moliti, neki opet krstiti, držeci da je tu vražije kolo, a moderni se opet stanu ovima smijati. U litici više nas je šupljina nepotpuno okrugla, u koju može covjek kad se malko popne, glavu i ramena uvuci. U ovoj je šupljini bubanj i ostala njegova sprava. Naravno da je svak ljubopitljiv vidjeti bubanj i bubnjara, ali se to ne može, jer iz ove šupljine, u kojoj covjek ne može dugo glavu držati od bubnjeve huke, ne može se dalje gore niti na stranu vidjeti, i ako imadu manje šortice, kroz koje dolazi glas bubnja. I zaista, ovo je najneobicniji pojav u svoj Vjetrenici, jer bubanj nije kao žrvni ili mlin, da se jednak (ravan) glas cuje, nego on zaista buba tako, da kroz jednu minutu može do 200 puta udariti. Njegovo bubanje nije opred