Jedva ce biti igdje na zemlji ikoji narod, u koga pjesnici oka ne opjevaše, jedva ce igdje biti covjeka, koga bar jednoc u životu nije svladala snaga ovog ogledala duše. Oko je otvorena, ali neiscrpiva knjiga, iz koje se svaki misaoni covjek uci dok je živ. Djetešce, koje tepa tekar prve rijeci bez saveza, pocinje vec tu tešku nauku, kušajuci, da cita u ocima roditelja, a starac, koji je vec jednom nogom u grobu, ipak je jedva došao do sricanja. Snaga ljudskog oka ne samo da upitomi divlju zvijer, vec ona svlada i covjeka strašcu uskipjela. Kako iskustvo na polju hipnotizma pokazuje, ucini covjek jake volje svojim pogledom slabijeg covjeka slijepim orudem. Spoznaja o snazi ljudskog oka raširila se po svemu plemenu ljudskom, pa neka se onda niko ne cudi, što je svuda proširena vjera, odnosno praznovjerica o takozvanom zlom pogledu. U praznovjernog Arapina nailaziš na strah od zlog pogleda tamam onako, kao i u prosvijecenog Germana; divlji Kirgiz vjeruje baš tako u uroke, kao i inteligentni Slovjen. Napredovanjem prosvjete sve se više potiskuje doduše vjera u uroke, t. j. u djelovalje zlog pogleda, ali je nestalo nije nigdje. Kod nas u Vosni i Hercegovini još to vjerovanje u veliko cvate, i bice malo mjesta, gdje ne ceš naici na ureceno dijete, na urecenu ženu, ili barem na urecenu domacu živinu. Dogodi se, te ko koga covjeka ili životinju makar samo i nakratko, ali cvrsto pogleda, u njih oci upilji; pa s tim još spoji usklik zadivljenja, u cemu ima traga nenavisti, to otuda obicno budu uroci. Po narodnjem vjerovanju, koje je narocito mecu muhamedancima i španjolskim jevrejima prošireno, možeš i bez pogleda, samom rijecju i odsutne, da, suviše i sama sebe ureci. Kada koga u veliko pohvališ radi njegovih osobnih, tje. lesnih ili duševnih vrlina, kada se kome zadiviš radi njegove žive ili nežive svojine, cuo on to ne. cuo, možeš da ga ureceš. Ta i kad sam u sebi pomisliš kako si valjan, kako li si bogat, možeš sama sebe da urekneš. Svaki covjek može da urekne, ali narocito za gdjekoje babe, tako zvane urokljive žene vele, da mogu hotice ili nehotice ureci. U ovih nesretnica ima zao pogled. Osobito se boje škiljavih ljudi dubokih ociju, a gustih obrva, jer vele, da su urokljivi. Najviše od uroka pate djeca, cure za udaju, mlade žene, u španjolskih jevreja narocito trudne žene i rodilje iza sretna porodaja, za tim domace životinje (prije svega konji i krave.) Od uroka nijesu doduše ni muževi sigurni, ali opet ne pate toliko od njih, kao žene. Neživi predmeti mogu samo u toliko da se ureknu, što se time nanosi šteta njihovim gospodarima. Uroci djejstvuju raznovrsno, ali nikad nema dobra od njih. Ili se od njih poremeti zdravlje, ili kakvu štetu trpiš u tvojoj imovini, a mogu na žalost i smrcu da urode. Kad zdravo dijete odjednoc stane vehnuti, bude zlohrano i nroce ga vOlja za igrom, kad bez ikaka vidljiva uzroka bude zlovoljno i placljivo, pa pri svemu tome ne možeš da razabereš jasnih znakova kakve bolesti, onda se obicno veli, da je ureceno. Pa ako sad na vrijeme ne upotrebiš protiv toga što treba, za zbilja ce se dijete razboljeti, a može i umrijeti. Kad hoce da saznadu, da li je dijete zaista ureceno, onda zovnu prvu komšinicu, koja im je na ruci, pa je zamole, neka vidi, da li je dijete ureceno. Ona onda oblazne djetetu kožu izmecu ociju, odanle, gdje je nos usaden prema celu, pa ako joj ostane slano u ustima, onda nema sumnje, Da je dijete ureceno. Kod odraslih poznaje se po tome da su ureceni, što im doce glavobolja, uz to im bude sasvim nekako rcavo, cas im je vruce, a cas opet studeno i spopane ih zijevalica. Ta im slabost doce istom odjednom i bez ikaka poznata uzroka. Pa ako sada te pojave zanemariš, to onda onaj, koji je urecen, kud i nije, što bi rekao, bolestan, sve po malo vene i gine, dok napošljetku ne ugasne kao lampa, u kojoj je nestalo ulja. Uz ovu normalnu sliku uroka pokazuje se još mnoštvo slicnih i razlicnih, pa upravo gotovo svaka bolest može da nastupi kao posljedica uroka kod ljudi, koji su donle bili zdravi i sretni. Za to i umiru toliki ljudi uz najvrsnije ljekare i najbolje lijecenje. Nikome ni nakraj pameti nije, da su ureceni, kušaju se svakojaki lijekovi .da im se povrati zdravlje, samo ne onaki od uroka, i bolesnik — umre. Za trudne žene veoma su opasni uroci, jer od toga mogu one da povrgnu porod, pa baš i da umru. Urecen konj slomi nogu ili bude šugav, urecena krava ne ce da jede, linja joj mlijeko, ojalovi ili pobaci tele. Da, mnoga živina, koja iznenada ugine, samo je uginula od uroka. Ali od uroka ne samo da zdravlje gubiš, otuda bude i drugog zla. Bogataš izgubi svoj nmetak, sretna majka djepu svoju. ljepota djevojka bude nagrdena i t. d. Zlo, koje od uroka dolazi, bude u mnogim prilikama i prema tomu, kake su ruke uroci, jer te zlo od uroka snace obicno u onom pravpu, u kome si urecen. Bogataš opotrebi, jer su mu urekli imetak, ljepota djevojka dobije ospice pa ostane nagrcena, jer joj urekoše ljepotu. Covjeku ne bi bilo spasa od zla pogleda, kad ne bi bilo kojekaka lijeka od uroka. Samo rcav covjek s namjerom drugoga urece, mnogi to ucine bez namjere i ne mieleci na to. S toga kad o kome dobro govoriš, kad mu koju u pohvalu ili rekneš, ili Mu se zadiviš i t. d. — cuo te on ne cuo, — odmah dodaj želju, da mu ne bude uroka. „Neureceno ti bilo" ili „neureceno mu bilo!" rekne obicno hrišcanin; (mašalah!) „Bože sacuvaj!" kazace muhamedovac (nazar degmezmi) „bez uroka" kaže i uceni i naobraženi; (neka ti moje oko ne udi!) reci ce španjolski jevrejin. Mnoge stvari, koje se upotrebljuju protiv uroka, i od kojih cemo samo nekoje ovdje da navedemo, vecinom za to imaju da služe, da ljudske oci odvrate od celjadeta ili od živinceta, koje bi se moglo ureci. Take stvari dakle treba da udaraju u oci ili svojim oblikom, ili po tome, gdje su namještene, ili bojom, ili osobitim sjajem. Veoma cesto, narocito kod djece, pricvršcuje se take stvari, koje imaju da brane od uroka, na kapici ili na fesu djecijem. Tu možeš da vidiš crvenom kadifom opšiven vršak vucijeg, lisicij