Uvodna napomena: Eto nek ovo bude samo uslovna podjela: sve pisce bismo ugrubo mogli razvrstati na književnike i novinare. Vi književnici ste mislioci, uvijek mudri i zapitani, razmišljate o smislu svake forme koja se ispruži pred vas. Mi novinari imamo znatno niže standarde. Mi smo zanatlije. I nikada ne propitujemo formu. Mi je popunjavamo. Tekstovima, karticama, redovima, rijecima i karakterima. Citajuci dnevnicke bilješke u nekoliko posljednjih izdanja Sarajevskih sveski, vidio sam da vecina književnika propituje dnevnik i kao formu i kao smisao. Daleko ste vi književnici odmakli, daleko, moram to iskreno da priznam. Priznanje iskazujem bez zlobe; možda umjereno zavidan. Rekosmo, novinarski porivi su drukciji. Pošalju te na sjednicu Gradske konferencije Socijalistickog saveza radnog naroda i kažu da hoce 30 redova izvještaja. U izvještaju nema propitivanja smisla. Ili, moraš otici na autopijacu i otamo donijeti, kako je formulirano prilikom izdavanja direktive, “tekst svog života”. Naravno, opet bez suvišnih pitanja. I tako, novinar se nikada ne pita, on samo popunjava. Kada me Vojka Ðikic zamolila da za Sveske napišem dnevnik, nijedne sekunde nisam se mislio zašto, zbog cega, ili – gluho i daleko bilo – kakvog tog smisla ima, nego kako i cime. Popuniti prostor. Ako je dnevnik, onda u obzir dolazi samo cista esencija života, nešto što me ispunjava 24 sata dnevno. Šta li bi to moglo biti? Politika je vrlo blizu ovog cjelodnevnog ideala, ali mi se ne da. Imam stotine, ako ne i hiljade bilješki razbacanih po stolu i oko njega, o svim mogucim aspektima našeg politickog života. To, medutim, kao što znamo iz prethodnih brojeva Sveski, ne može biti dnevnik. Druga na listi životnih tema mogla bi biti borba za preživljavanja. Za mene izrazito relevantna prica, puna humornih obrata i tragicnih elemenata, ali pretpostavljam da bi to ostatku Planete bilo dosadno. Svi isto proživljavamo. Idemo dalje. Saobracajna nesreca? Težak i opasan sudar, ja kriv, srecom niko povrijeden. Zato na obje strane totalna materijalna šteta. Plus, te noci na dnevniku jave da je propala moja osiguravajuca kuca. Ali svom rahmetli autu vec sam posvetio roman, previše bi bilo da mu sada dam i dnevnik. Šta mi onda ostaje od važnih i velikih životnih tema? Možda ono o cemu mislim najviše na svijetu, nešto što me okupira više od hrane i pive, više od para, novina i politike zajedno? april 2006. Da na pocetku rekapituliramo dosadašnji život: ako nakon silnih grešaka, strovaljivanja i stranputica ikome smijem dati bilo kakav savjet, ja bih onda to zgusnuo u popularnu doskocicu: nikad ne reci nikad. Šta sam se god u životu zakleo na vjecnost, ne bi prošlo mnogo, a isti taj život bi me podsjetio koliko su naše (ili bar moje, oprostite što i vas ukljucih u sopstvene nedosljednosti) zakletve ništavne. Evo, recimo taj naš macak Frki. U nacelu, ja sam energicno protiv držanja životinja po stanovima. To u smislu humanosti i higijene. Priroda ih nije stvorila za ove kutije i blokove, nego za divljinu. Zato sam djeci još u najranijoj fazi, još dok su bili nepismeni, argumentirano objasnio – nikakvih ljubimaca! I tacka. Tri najpodlija napada nisu me pokolebala. Ostao sam stamen, kako i dolikuje ljudima od principa. cetvrti maj Spomenuh li to principe? Cetvrti put pao sam šutke. Bez ispaljenog metka. Da barem protestnu notu uputih nadležnim organima, nego ni to. peti maj Tako je u naš život ušao Frki. Dozvolite da ga predstavim. Pretežno je crn. Bijele su mu samo tri i po šape. Cetvrta je pola bijela, pola crna. Ima još jedna oaza bjeline u tom moru sjajnog crnog krzna – odmah ispod vrata pružila se duga, snježna kragna. U naš skladni dom doveden je kao bespomocno mace od 15 dana. Samo su mi rekli: “Ovo je naš novi clan porodice.” Odvratio sam jednim odlucnim: “Dobro”. I onda dodao: “Necu da znam za njega. Ne pravite od svojih hirova moju obavezu. Vi cete ga hraniti, izvoditi i zabavljati. Vi cete mu hizmetiti. Mene u to ne miješajte. To nije moj rat.” A on, hudnik, nije ništa znao. Prvih 36 sati ni to gdje smo mu odredili mjesto za defekaciju, nego je na nekoliko razlicitih mjesta, u nekoliko razlicitih prostorija, položio svoju uvaženu ostavštinu. Sve smo to pocistili bez roncanja. A kad je nakon tri dana proizvoljnog lociranja materijala naucio gdje ce to ubuduce da radi, svi smo rekli: “Nije što je naš, ali ovo je stvarno inteligentan macak.” Sad dodajem: jedan od najinteligentijih u nezavisnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini, ukljucujuci i distrikt Brcko. Uz sve to i ekstremno lijep. Od kada je došao u naš dom, pregledao sam na Internetu i po ulicama hiljade macaka i nigdje ne vidjeh makar približno lijepo celjade. 25. maj Jednog dana umalo nije izbio unutarporodicni incident ogranicenog intenziteta oko toga ko mu je dao ime. Smio bih se zakleti da sam to bio inteligentni ja, ali niko drugi mi ne priznaje autorstvo. Primjecujem da se Frki s najvecom mogucom ignorancijom oglušio povodom recene rasprave. On je, kao da ga se ništa ne tice, nastavio da dere zavjese, ruši saksije i svako vece, tacno u dvadeset do dvadeset, dobiva napad grabežljivosti. Tada pocinje da grize, reži, frkce i camba. To traje jedno dva, tri, najviše cetiri, vrlo rijetko pet sati. Kada se zvijer u njemu smiri... 28. maj Kad se zvijer u njemu smiri, ponovo mi se pridruži u citanju i pisanju. Nas dvojica nikad – ali stvarno nikad – ne gledamo tv. Obožava knjige. Grad u povijesti Lewisa Mumforda procitao je od korica do korica, a Citati Lolitu u Teheranu do 270. stranice. Svako vece pred spavanje apsolviramo po jednu, jednu pricu Stefana Zweiga. Od Novele o šahu napravili smo prigodan esej. Da, obožava i pisati, pogotovo na laptopu. Stane na tastaturu i onda opali kolo. Sve štamparske greške na koje naidete u ovIom dnev8yWerdn56niku njeŽgovo su, a ne moje djjjelo. 30. maj Kažu da su macak i macka dvije razlicite prirode. Macak ne dozvoljava muškarcima da ga maze, samo ženama. Nisam ni mislio. Sasvim mi je dovoljno što mi je upr