Na zapadnom podnožiju planine Jadovnika u vrlo lijepom i irekraenom planinskom predjelu a na uzvišenom gorskom tavanu s obe strane glavne bihacko petrovacke džade leži usamleno seoce Gorijevac, ili kako ga neki pogrdno nazivaju: Pogorelo selo. Gorijevac nije sam za sebe selo, nego pripada knežiji racickoj, te se u spisima n. pr. kod oblasti nigdjs i ne spominje. U selu Gorijevcu ima danas 60 kuca srpskopravoslavnijeh, koje su od 40 godina ovamo naselene, docim prije toga Gorijevac je bio obrastao sa velikom stecom bukovom gorom, osim ako se je koji podeljak, obrastao sa divljom bujadi, mogao tu vidjeti. Najprije poceše tuda držati stanove za blago (sitnu stoku), te ga stadoše rašcišcavati i krciti, dok ne naciniše sa svijem plodno mjesto, u kome danas vrlo dobro uspjeva: šenica, kukuruz, jecam, zob i ponešto voke, kao i po drugijem mjestima u ravnici. Pa i ako je Gorijevac skoro naselen i raskrcen opet se je o njemu sacuvalo u narodu raznih prica i nagacanja n. pr.: kako je u staro vri|jeme Gorijevac bio veliko i bogato mjesto, kako je u njemu bilo bogatih Zrodica i t. d. I zaista to narodno pricanje nije postalo onako badjava, jer se po raznim predmetima, koji su na Gorijevcu iskopavani more iisliti. da je on bio nekad velika naseobina, u kojoj je stanovao nekakov Jarod, koji je tu živio i obdjelavao zemlu. Ali prije nego što o tom 10cnem govoriti, spomenucu što se u narodu prica o Gorijevcu. Prije svega govori se, da se Gorijevac u staro vrijeme zvao: Jovanbegovac, a da se Gorijevcem tek u poslednje vrijeme nazvao. Jovanbeg bješe iekada na Gorijevcu vojvoda i starješina gorijevacki, te je imao sed!m brace i toliko bratuceda. Narod je u to vriježe .— kažu — bio na Gorijevcu toliko bogat, da je iz jedne kuce po devet nekakovi divankabanicamoglo poci u bo^, ili o zborovima crkvi na Doljane. U selu Doljavima, koje se od Gorijevca nreko planine Bargcuše nalazi, bila je crkva, od koje se i danas zidine vidaju, te su k njoj išli gorijevcani i još mnogi drugi o zborovima i drugim narodnim svetkovinama. Pred njima je Jovanbeg svagda išao, te bi na Dol anima nocivao i konacio se kod svoga druga i pobratima Ilije Ðudije, koji je bio opet gospodar Doljanima. Na jednom megdanu izgubi Jovanbeg konja, ali je ipak protivnika savladao, pa mu njegova draga poce pjevati pjesmu, koja se i dan danas u okolini pjeva: O Jovane kad' ceš na Doljane? Ja bi svoje ruho prodavala, Pa bi tebi konja kupovada, Da ne ideš pješe na Doljane. Osim ove pJesme o Jovanbegu spominje se on i u onoj, koja se je rasprostrla po cijeloj Krajini i štampana je cini mi se: Jovanbeže konja veže, Za srebrene sinnirice. Sincir puce, kon. utece, Cerale ga tri djevojke i t. d. Ova je pjesma zaista iz Gorijevca potekla, jer sam je ja slušao još kao dijete u Doljanima, gdje pjevaju djevojke u kolu. Narodno predanje veli, da je Gorijevac prokleo knez Lazar, jer mu gorijevcani nehtjedoše doci na Kosovo, pa je od toga vremena zbog kletve Lazareve vec dva puta raseljavao se i zarastao bio u šumu. Pa kad se treci put raseli narod iz Gorijevca, onda se nece vec niko na nj' nastaniti, a po njemu ce porasti klenje i jasenje, u kome ce se zaleci mnogobrojna divlja i grabljiva zvjerad, koja ce se svetiti potomcima za nevjeru knezu ucinjenu. Kad je Bosna osvojena, te Turci udarili na Jovanbegovac (današnji Gorijevac), onda je on sav izgorio a i roblje, koje se nehtjede pokoriti, bilo je spaljeno, zbog cega je — vele — Gorijevac i ime današnje dobio. Stanovnici, koji su u Gorijevcu naseljeni, nalazili su po njemu krceci šumu dosta stvari i znakova, po kojima se može za sigurno suditi, da je tuda stanovao nekada nekakav narod, od koga se ostataka i nekih predmeta do danas sacuvalo. Tako n. pr. nalazilo se po Gorijevcu u zemlji, i to još prije okupacije: starinskih noževa, sikira, maceva, kbsa, srpova, lemeša, bruseva i toš mnogo koješta. Pošto se tijem iskopanijem stvarima nije znala nikakova vrijednoet, to su se one zagubljavale i unnštavale, a gvožcarija je raskovata ili isprebijata. U poslednje vrijeme gledao sam, nebi li što od takovih stvari u Gorijevcu abetio (opazio), ali sam mogao vrlo malo od toga svega što dobiti. Dvojica seljaka iskopali su prije tri z:odine po jednu kosu, ali je jedan tu kosu odnio kovacu i raskovao da od nje nešto napini, a drugi izlomio hoteci vidjeti, od kakvoga je gvožca nacinjena bila tako, da sam ja od te jedne kose samo dva zahrdala komada dobio. Da je ta kosa bila zaista starinska, o tome nema sumnje, jer nije ni iz daleka kao ove današnje. Bila je nacinjena na dijevu ruku, a takva je bila i ona, koju je i onaj drugi seljak našao. Dakle kad je kosac kosio, morao je kositi s lijeva na desno, što danas mislim da nigdje nepostoji. Osim toga kosa ta nije imala ruba, pa je cudnovato, kako je kosac mogao na jednu stranu travu prikupljati, pošto rub u kose za to najviše djeluje. Isprva ja sam sumnjao da je to kakvo oružje^bilo, ali sam se iz tako zvane petice kosne uvjerio, da je to zaista ništa drugo nego kosa bila, što ce se i drugi vještiji od mene lako moci uvjeriti. Drugi jedan seljak našao je —krceci u kamenu— ulomak od cema (žvala), koji približno nalici na auetrijske kolne cemove, samo je prostije nacinjen i dosta širi, nego ovi današnji. Na njemu ima nekih šara poput izdubljenih tacaka, koje se jedva od hrce viditi mo]cu. Isti seljak našao je oruci neku gvozdenu dašcicu, na kojoj pri kraju ima neka mala tulica (cjevcica), a na ovoj opet isprijeka mala naljica (rupica), slicna onijem cijevima u pušaka, koje su na ^gremen; na tulici (mala cjevcica) ima opet neki kapcic, koji se može otvoritZ i zatvoriti. Za ovu spravicu ne mogoh saznati da li je starinska stvar i zašto je služila. Jedan krmar, kopajuci krmcima još prije doljanske bune na godinu (1857 ), našao je neku rešetku ispletenu od žice, malo manje od polak aršina dugacku a nešto manje od toga široku. Ova rešetka nalici na one rešetke, kroz koje se u današnje vrijeme prosijava pržina za zidanje kuca. Daklen ja neznam je li ona od davnašnjih vremena ili