Kadno sam u oktobru godine 1889. bio u Banjojluci, pokaza mi okružni mjernik g. Vjekoslav Križek temeljne zidove neke kuce, koje iskopaše nedaleko Laktaša, i koji bi u mnogom pogledu mogli biti zanimljivi. Pošto su Laktaši uz put, što vodi iz Banjeluke u Gradišku, to sam se odlucio, da na povratku u Sarajevo, pogjem onim putem i da pogledam mjesto, gdje su ti preostaci nagjeni. Zajedno sa g. Križekom krenuh 4. oktobra u Laktaše. Tamo nagjosmo nekog naseljenika, koji se zvao Dragutin Schindler. On je znao, gdje je to mjesto i mi ga umolismo, da nas onamo odvede. Za cetvrt sata hoda stigosmo na mjesto. Ono leži zapadno od Laktaša , uz poljski put, koji se kod posljednjih kuca toga sela u pravcu prema Gradiški odvaja od glavne ceste, tik zadnjih ogranaka Kozare planine, na zemljištu nekog Laže Popovica iz Banjeluke. Poljski put vodi taman preko onoga mjesta, gdje se nagjoše te ruševine i koje su mnoga stoljeca zasula zemljom crnicom, a po ovoj poraslo je bujno grmlje i drvece. Nagjosmo tu panj od bukve, koji imagjše u premjeru 90 cm., a izrasao je usred tih ostanaka. Slucajem tu nagjoše komad zida i to bijaše uzrokom, da se je otpocelo dalje potraživanje. Kad smo mi ovamo stigli, vec se je kopanje približilo kraju, te smo umah mogli uvidjeti, kako po opekama i pržini (melti), pomiješanoj s malim komadicima opeke, tako još više po vrlo zanimljivom položaju, da su to ostanci rimske zgrade. Ja odmah izmjerih zidove, koji su još dobro sacuvani do visine podzida. Zgrada je po duljini bila okrenuta od istoka prama zapadu. Ulaz joj bijaše udešen s istocne strane. To se poznaje po stepenicama, što se nalaze s istocne strane pred zidom, kojim je opasana zgrada. Uzlazi se na dvije stepenice, tesane od jednog kamena. Zgrada je dugacka 21-20 metara, a široka 17 "60 met. S južne strane hvataju se zgrade prema istoku ostanci zida, kojim je bila opasana. Da je pred kucom bio trijem (vestibulum), lasno ceš pogoditi po naboju (na sl. br. 1 . oznacene su mu granice tackama, koje su udaljene od kuce l1/2 m.), koji je prilicno ocuvan i koji se uzdiže do donjeg ruba donje stepenice. Temeljni je nacrt zgrade prema duljoj osi strogo simetricki rasporegjen. Šest zidova po duljini, od kojih dva presijeca polukrug i dva poprecna zida, dijele unutrašnjost zgrade u posebne pregratke. — Koliko se vidi, ovi temeljni zidovi ipak nijesu bili podignuti s namjerom, da se nadozigjuju u visinu. To što rekoh, valja bez sumnje za ona cetiri zida, što u nutrašnjosti duž zgrade teku, i samo su mogli služiti za ogrijevne kanale. Od ta 4 zida duž zgrade dopiru samo dva spoljašna od jednog glavnog spoljašnjeg zida do drugog, a ona dva nutarnja svršavaju se 2 metra pred glavnim zapadnim spoljašnim zidom i tako na zapadnoj strani zgrade cine ogrjevnu klijet (praefurnium) ispod poda, koji za kakvih 50 cm. nadvisuje prirodno tle i sastoji se od dobro ocuvanog naboja. Ta ogrjevna klijet mogla se ložiti kroz otvor, ostavljen u zidu, kojim je zgrada opasana, sa zapadne strane. Ona tri ogrjevna kanala, što ih sacinjavahu srednja cetiri zida po dužini zgrade, bijahu duž glavnog istocnog zida produžena u poprecnom pravcu, odakle su ih opet 2 kraca kanala duž zgrade i dva poprijeko natrag dovodila u nu-trašnjost zgrade. Oba ona polukružna nutarnja zida ne tvore kanale, ali ne slijedi za to, da ih i tamo nije bilo. Zapadni zidovi, što se hvataju ovih polukružnih zidova, tvore takogjer ogrjevne kanale, pa tek kada zamisliš takav kanal duž okruglih nutarnjih zidova, onda istom možeš da razumiješ svezu ovih posljednjih ogrjevnih kanala s cijelim ogrjevnim sistemom. Ja sam ove kanale, kako ih po gornjem zamišljam, kao i ona dva druga uzduž zapadnog poprecnog zida, po kojima bi ona dva kratka kanala po dužini zgrade mogla biti spojena s ogrjevnom klijeti, oznacio u slici 1. tackama. Spoljašni su zidovi (Umfassungsmauern) debeli 50 i 65 cm., zidovi za kanale 30 cm.; kanali, koji su 75 cm. duboki, široki su 30 cm., a samo srednji kanal po duljini zgrade širok je 40 cm. U poprecnom kanalu uz istocnu stranu dva su malena oluka, koji su po mom mnijenju za to služili, da topli zrak, koji je dolazio iz ogrjevne klijeti, jace struji u osrednje prostorije, a manje u pobocne. Zidovi su gragjeni od vapnenca, a ponešto i od sedre, ali je uzidano mnogo plocaste opeke, da zidu ploha bude ravna. Ogrjevni kanali bijahu, koliko se vidi, skoro posvema pokriti plocastom opekom (hvpocaustum), ali bice da su bili i svedeni i to možda za to udešenom opekom; to se vidi iz prereza b c, gdje se jasno opaža petnica svoda. Osim ona tri prednja uzdužna kanala, koji su valjda bili samo za grijanje poda u velikoj osrednjoj prostoriji, po svoj su prilici svi ostali kanali bili produženi u vertikalnom pravcu i to cijevma za grijanje (tubuli, fictiles), o kojima ce kasnije još biti govor. Pošto su ove opeke uvijek uz masivne zidove bile prizidane, to slijedi da su svi ostali zidovi, što su u nacrtu naznaceni, bili izgragjeni. Time dobivamo idejalnu sliku zgrade nad podom, koja po tome imade jedan veliki prednji prostor, atrium, s dvije okrugle udubine, uz koji su sa svake strane bile po 3 pobocne prostorije. Po osamljenom položaju toga objekta možemo suditi, daje to po svojoj konstrukciji bio atrium displuviatum, t. j., da nad njim bijaše krov i da se je kišnica odvodila na polje. Ja sam se trudio da megju tamošnjim crepovljem nagjem cijelih opeka, ili inace što bi vrijedilo, ali mi bijaše trud uzaludan. Ocevidno vec sve bijaše pretraženo i ja sam se zadovoljio nekim karakteristicnim utarcima ploca i cijevima za grijanje, koje sam ponio sa sobom. Kada je naseljenik Schindler vidio, da ja osobitu pažnju obracam na ovaki materijal, rece mi, da ima kod kuce više stvari, koje su tu iskopane. Na povratku skrenemo njegovoj kuci, gdje sam našao vrlo mnogo dobro još sacuvanih opeka, staklenih posuda i t. d. Nekoliko komada ponio sam sa sobom u Sarajevo, a ostale je g. Križek poslao zemaljskom muzeju. Hocu, da ovdje ukratko opišem te stvari. A. Opeke. Plocaste opeke, koje su valjd