Izvješcujuci o lanjskom iskopavanju na Glasincu valja mi prije svega spomenuti, da su tim istraživanjem ne samo predhistorijske starine jasnije razmotrene, da smo dobili potpuniju sliku o životu i kulturi za toga vr emena, vec i samo lice glasinacko postalo je znamenitim zbog nagjenih topografskih podataka, tako da je moguce vec sada ocrtati živu sliku Glasinca, kakov je bio u doba, kada su po njemu plandovali prastari narodi ilirski. D svome izvještaju od prošle godine napomenuo sam, da broj pred-historijskih gromila iznosi oko 20.000; toj smjeloj procjeni mnogi nije htio vjerovati. Svrativši se od onda po više puta na Glasinac, obilazio sam širokim poljem na sve strane, dokle je bilo gromila, a našao sam, da je 20.000 premalo receno, da taj broj valja potrostruciti, pa da se još ne ce primaknuti istini. Ovjerio sam se o tome sam, a i drugi strucnjaci — spomenucu samo konservatora muzeja u Pešti prof. Hampela asistenta dra Hornesa — našli su, da imade po svijetu malo krajeva, gdje se predhistorijski spomenici onako tijesno jedan do drugoga nanizaše. Topografska opažanja. Glasinacka visocina zauzima po svome položaju prvo mjesto u Bosni, gorski odnošaji povoljni su narodu, koji se bavio oko stoke — a to je bila glavna zabava drevnih naroda, koji se smiriše na jednom mjestu, možda poslije dugih seoba. Visocina je skoro sa svih strana nepristupna. Na zapadu spuštaju se prema Mokrom strme stijene Romanije-planine, a prema jugu zakrenuše polukružnim pravcem, te se tu sastaše sa strmim stijenama Bogovicke planine — bedem, koji štiti dobar dio južne strane Glasinca. Na istoku protežu se usporedo smjerom od sjevera k jugu dvije strme, tijesne doline, a njih ce samo onaj preci, koji je vrlo vješt kraju. Jedna je duboka, krševita gudura, kojom Rakitniea ispod strmih stijena rije sebi put do pod Senkovic, a drugo je dolina, koja se izmegju strmih stijena Kopita i Devetak-planine od Sokolovica do Jasenice proteže. To su prirodne utvrde Glasinca, koje ga cine nepristupnim; samo na jugo-istoku i na sjeveru spušta se planina manje strmo, te je doduše teškom mukom, ali ipak pristupna. Tu bijahu na glavnim mjestima podignute umjetne utvrde, te se nanizaše jedna do druge, da obrane narod, kome spomenike tako cesto nalazimo, od nenadanih navala iz doline Prace i Knežine. Te utvrde imaju obicno oblik pravilna, okrugla bedema, nasuta krupnim kamenom. Visina tome bedemu bila je nekoc do dva metra, a da ga nezvani gost ne pregje nadvisila ga je nekoc tvrda pregrada od drvenih greda, koje davno istrunuše. Danas izgledaju ruševine tih utvrda kao široki povori nasuta kamenja, savijeni u golemo kolo. Niz tih kula — ako ih možemo tako nazvati — koje opasaše Glasinac kao gjerdan, pocinje na vrhu Orlove stijene. Tu se je po pricanju naroda nalazila ruševina take utvrde na onom mjestu, gdje danas stoje ostanci stare karaule, a tragovi joj se po nasipu još i danas mogu raspoznati. Nekoliko kilometara na istok uzdiže se nad ravnim Glasincem kraj sela Bjelosalica samotno brdo — narod ga zove Velikim brdom, a povrh njega još dobro pocuvani ostanci prahistorijskoga bedema nalik na kolo. Slicna se gradina nalazi na jugu, na brdu, što se nakraj Bogovickih stijena uzdiglo nad Miošice. Sa grada na Orlovoj stiijeni krasan je vidik na Mokro s dolinom blizu do Sarajeva. Jednim trenom pregledaceš ostale sve doline, koje se sastaše u kotlini Mokrog, a mjesto sa takim vidikom i grad na njemu bijahu vrlo zgodni za observacije. Drugi grad imao je braniti put, koji sa te stijene silazi u ravan, a grad nad Miošicima cuvao je put, koji se ispod Bogovickih stijena uspinje iz doline Prace do Glasinca. Uz Jaksin do, sporedno s ovim putem ide na Glasinac drugi preko pustog Djedovackog polja, koje je posuto nebrojenim gromilama, a i taj put brani velika gradina, koja se nalazi po vrhu Vitnja, te nam reprezentira dobro sacuvani tip prehistorijskih utvrda. Iz rogaticke kotline vode tri puta na Glasinac. Jedan preko Ivan-polja, danas tu prolazi cesta — a taj prolaz zašticen je nizom utvrda, koje se nanizaše oko brda Mlagja. To je brdo samo po sebi tvrdo te nema umjetnih utvrda, ali oko njega još se danas dobro vide tri prastara grada; dva na sjever prema Cavarinama jedva 500 m. od Mlagja, a treci tik do samog brda kod Parizevica. Taj se grad razlikuje od dosadanjih time, što mu oblik nije okrugao, vec cetvoro-uglast, te je imao maleno usko predvorje. Druga dva puta idu iz Rogatice do Borovskoga uporedo, a tu se dijele. Jedan izbija s južne strane kod Šenkovica na ravan, a drugi se provija kroz tijesnu dolinu maloga pritoka Rakitnice. Oba ta puta nadvisuju dva grada, koji stoje uporedo povrh dvaju brda Šenkovica, Ti gradovi tako su si na domak, da bi puška s jednog drugi dohvatila, a dovoljnom bijahu zaštitom južne strane Glasinca. Istocnu stranu štite vec spomenute tijesne strme doline, ali i tu nagjoh umjetnih utvrda: S južnog kraja Devetak-planine, gdje se strmo upinje brdo Ogragjenik, nalazi se po vrhu mala ravan a na njoj ostanci velikoga grada usred golemih gromila. S tog je grada krasan vidik na sve strane: na sjever kosom Devetak-planine, na zapad i jug Glasinackim poljem, a na istok lijep pogled na planine, koje se podigoše iz doline Drine. Podno Ogragjeniku nalazi se u samom dolu tik do sela Prašcica malen gradic, koji je zatvorio prolaz u dolinu od Jasenice. I iz doline knežinske, koja se prostire na sjever Glasinackoj visocini idu tri puta na Glasinac: dva usporedo dolinama Ledenice i Borja, s obje strane Prisojske kose, a treci prolazi ispod strmih stijena Paleža. Prva dva zašticuje golemi grad na Prisoju, koji je najveci od dosada poznatih gradova, te mu je premjer 90 m. a imade tri ulaza. S njega može se pregledati daleko polje knežinsko, a pod njim nalazi se kod seoca Gradica malen grad, rekao bih prvi bedem onoj velikoj utvrdi. Na Paležu nalazi se grad, koji se oblikom razlikuje od ostalih, a tu razliku prouzrocila je narav brda, koje se prema Bukoviku niz osovnu sti jenu spušta strmo u ponor. Te stijene osoviše se do