Kapetan 31. pukovnije g. Nikola Cena raskopao je pocetkom godine 1889. kod Barakovca blizu Foce na vojnickoj streljani nekoliko pomanjih gromila, te je u njima našao nekoliko sitnijih predmeta od bronca. Sudeci po nacrtima gosp. kotar. predstojnika Zaržickog — (originala žalibože nevidjeh. jer ih je gosp. kapetan spremio u Bec) — ti su predmeti posve slicni onima sa Glasinca, te su nastali po tome u isto doba i pod uticajima iste kulture. Svrativši se prošlog ljeta u Focu, podoh sa gosp. kapetanom Cenom do Barakovca, da bar jednu gromilu tacno pretražim. U jednoj gromili koju je bio gosp. Cena vec prije naceo, ne našavši ništa u njoj, našla se okrugla kopca od bronca su dvije kuke s donje strane, nalik na one sa Glasinca. Rub je u nje bio izreskan kao zvijezda, a u srijedi oskocilo dugme na oduljem tankom dršku. (Slika 2.). Prema tome i prema rezultatima iskapaša gosp. Cene postala je ta nekropola u doba bronca, te je suvre'; mena sa glasinackim, U gromili B, koju sam ja naceo, i koja je po spoljašnjem obliku bila posve jednaka s ostalim gromilama kod Barakovca, nacoh mnogo toga, što se nije slagalo sa dosadašnjim opažajima o gromilama u Bosni, a i uopce u Evropi. Prije svega valja mi spomenutc da u njoj nacoh cistu (škrinju), sastavljenu od tankih ploca škriljavca. To je prva pomnjivo pretraživana gromila u Bosni, u kojoj se nacoše ostanci sahranjenika u škrinji. U dolini Trebižata blizu Ljubuškoga nacoh doduše u jednoj razorenoj gromili slicnu cistu, koju je bio netko vec prije ispraznio, ali ova kod Barakovca bila je jedva kao pola one velika. Dvije dugoljaste ploce bijahu jedva 90 cm. dugacke a 45 široke, dvije ploce s uže strane jedva 40 cm. u cetvero, a zaklopac 90 cm. dug i 50 cm. širok. Sanduk bio je tako sastavljen, da su ploce s uže strane bile jedna naprama drugoj koso postavljene, a jedna od njih bila je složena od dvije tanke, usporedo na razmak od 5 cm. postavljene ploce. Po tome bila je škrinja gore uža nego na dnu. Dno škrinje bilo je obloženo redom lijepo izglacena i pomnjivo prebrana šljunka, velika kao šaka, a po tom redu bio je položen sloj sitnijega šljunka do visine od 15 cm. Škrinja bila je prema tomu iznutra jedva 35 cm. duboka, 40 cm. široka a 55 cm. dugacka — svakako premala za dijete od godinu dana, nekmoli za odrasla covjeka. Sadržaj te škrinje bio je ovaj: do vrha bila je napunjena sitnom mrkom zemljom, pocrnjelom od sitnih komadica ugljena, a po njoj pojedini slojevi pepela od drveta i kostiju. U toj zemlji nacoh razbacanih komadica na pb spaljenih kostiju; odgrnuvšž malo zemlju, nadoh u jednom uglu škrinje zgrnuto poviše spaljenih kostiju. Sudeci po nekim bolje ocuvanim komadima, navlastito po zubima u ulomku lubanje, bijahu to ostanci odrasla covjeka, spaljena pa onda sahranjena. Do tih ostanaka nacoh ulomak trobridog kamenitog noža od bijelog jaspisa, dugacak 8 cm. (Slika 5.). U drugom uglu škrinje nadoh nesažganu, prilicno dobro ocuvanu lubanju, a sudeci po njenoj velicini i po donjoj celjusti, u kojoj je vecina mlijecnih zubi bila izmijenjena, bila je od djeteta, koje je prešlo dvanaestu godinu. Dubanja bila je iznutra ispunjena mrkom smjesom, izmiješanom sitnim komadicima šljunka. Ta smjesa, vecinom mrki prašak, zgrudala se u pojedine komadice. Kemicko ispitanje pokazalo je, da je to neka vrsta organicke sastavine sa željezom koja nastaje cesto u prirodi, ako željezo ili željezne vode dolaze u doticaj sa organickim sastojcima. Ta ruda, kao sve organicke rude, vrlo je rijetka u prirodi, a dok nastanu poveci grumeni treba nebrojeno mnoštvo godina, tako da možemo po tom, a i po onome nožu od jaspisa zakljuciti, da je ona gromila stara, ; mnogo starija nego li ostale kod Barakovca, pa da siže do neolitickog doba. Po kemickoj analizi bilo je u njoj 62,2 % organicke tvari, 8,15% željeza, a ostalo bijahu sastavine zemlje, nešto mangana a osobito ilovace, koji se rudom spojiše. To je samo po sebi zanimiva pojava, a uz to nastaje pitanje, kako se je u onoj maloj jedva 55 cm. širokoj škrinjici, gdje su vec bili smješteni sažgani ostanci odrasla covjeka, mogao smjestiti citav kostur djeteta od najmanje 12 godina. Glava nije bila u naravnom položaju, vec licem okrenuta dolje, a pod njom vratni kralješci. Ostanci hrptenice bijahu od istog ugla do drugog po strani poredani. Uz drugu stranu bili su poredani ostanci noge, ali odšeljeni od trupa i položeni tako, da se koljeno doticalo hrptenice a gšat i kuk bijahu okrenuti prema drugom uglu. A Prema tomu nema sumnje da je kostur bio raskomadan u tri dijela, glavu, trup i noge, a ti dijelovi smješteni .Škrinja, videna od ozgor su pojedince i nabaška u škrinju, pa su se samo tako mogli smjestiti u maloj škrinjici. Da su kosti u predhistorijskim grobnicama, narocito u neolitickim, bile u nenaravnom položaju, opazio je vec franceski istraživalac Be Vaue, koji je o jednoj grobnoj pecini udolini našao pet kostura, kojima su dijelovi bili sasvim razbacani. Mnogo njih je falilo, svi skoro bili su u nenaravnom položaju, a neke djetinje kosti bile su proturene kroz lubanju odraslih. — Pecina bila je tako dobro zatvorena, da nije mogla doci do njih koja zvijer, da ih razmrsi, pa je vec primjetio, da su to rodaci sahranjenih pokojnika valjda namjerice ucinili. U Ljpuriji nacoše ucenjaci u neolitickim grobnicama takoder razbacane i nenaravno položene kosti, protumacio je to na taj nacin, da su hijene provalile u grobnicu, raznijele kosti, a porodica pokojnika da ih je sabrala te ih opet sahranila .Tekar talijanski arheolog, prof. svratio je opet pažnju na te primjere i na slicne pojave, što ih je našao u novije doba, pa im je našao i tumaca. Po dosadašnjem znanstvenom istraživanju bio je najstariji obicaj sahranjivanja zakapanje pokojnika bilo u zemlju ili u gromilu, ili u grobnicu Taj obicaj nalazi se iskljucivo u ono malo izvjesno poznatih grobnica iz starijeg kamenitog doba, te skoro u svim neolitickim. — Obicaj spaljivanja nastao je tekar u doba bronca, pa od onda do danas nalazimo skoro iskljucivo ta dva obicaja. U doba b