Megju znamenitije starine sarajevske valja svakako ubrojiti i HadžiSinan ovu tekiju. Kao jedna od najstarijih u našoj domovini, ova je tekija na veliku glasu zbog njezinog osnovatelja, te se Muhamedovci punim pravom njome ponose. Rijetko ce u ostalom ikoji stranac propustiti, da bar jednom ne posjeti ovu tekiju i da ne prisustvuje bogoštovnim cinima, što ih ondje ovršuju pobožni šejhovi i derviši. Zato mislim , da ce i šire krugove zanimati, ako nešto cuju o postanku i daljem razvitku ove tekije. U dugotrajnim ratovima sultana Mu rada IV. (vladao od godine 1623 do 9. februara 1640) sa Persijancima jedno je od najglavnijeh djela osvojenje Bagdada. Na celo vojske stavio se sultan Murad glavom, te je sam upravljao opsadom i jurišima na Bagdad. Persijanci ocajno su se branili, no ne mogoše odbiti hrabrih ceta sultana Murada. Godine 1048. po Hedžri (25. decembra 1638.) zauze sultan ovaj grad, a Persijanci dijelom izgiboše, dijelom pobjegoše glavom bez obzira. Prigodom juriša na Bagdad odlikovao se ljubimac sultanov, vezir Silihdar Mustafapaša, koji je bio rodom Bošnjak iz Sarajeva. Kad se sultan Murad iz Bagdada vratio u Carigrad, pogradi po svojoj državi u mnogim varošima džamije, medrese i tekije. Jednog dana pozove preda se vjernog vezira, SilihdarMustafapašu te ga upita, da li u carevini turskoj znade kaku vecu varoš, u kojoj nema tekije. Vezir mu na to odgovori, da u SarajBosni (Sarajevu) nema onake tekije, kakvu sultan želi, to jest: da se u njoj ne samo Bogu služi, vec da i derviši, koji po svijetu hodaju, u njoj nagju konak i hranu. Vezirov odgovor svidje se sultanu, te ce on upitati Mustafapašu, kome bi se po mnijenju njegovu imalo povjeriti, da osnuje takvu tekiju u Sarajevu. Vezir odgovori, da u Sarajevu živi njegov otac Hadži Sinanaga, koji ce svaku carsku zapovijed vjerno izvršiti. Sretno stiže u Sarajevo i preda Hadži Sinan-agi carsku naredbu i novac. Ovaj aga imao je pridjevak „Maldar«, što upravo znaci „oogatas ; prozvao se pak ovijem imenom megjn narodom, jer je Bio poznati stanovnik .Cim je Hadži Sinan-aga procitao naredbu carevu, odmah se prihvati posla i kupi vec za nekoliko dana zemljište na Bistriku u „Šejhovim dugonjama" (od današnje bistricke cesme do Grazi-Isa-begove banje u carevoj mahali). Ja bih rekao, da se ovaj sokak prozvao „Šejhovim dugonjama" upravo rad toga, jer se je po prvoj namjeri Hadži Sinan-age imala ondje graditi tekija za šejhove. Još nije Hadži Sinan-aga zapoceo dobavljati materijal za gradnju, kad mu jedne noci u snu pred oci izagje nepoznat covjek, te mu prozbori nekim nadnaravnim glasom, da ne smije graditi tekije na onome mjestu, gdje je naumio, nego da traži mjesto na drugom, sjevernom kraju Sarajeva. Probudivši se Hadži Sinan-aga, ne mogaše se dosta nacuditi ovome snu, ali odluci uraditi onako, kako mu je u snu receno. Pogje dakle odmah, da traži novo mjesto za tekiju i dogje u sadanju mahalu Kadi-Bali-Effendi, gdje ugleda dosta prostranu njivu, koja mu se ucini zgodna i udesna za tekijsku zgradu. Raspita za vlasnika i razumije, da ova njiva pripada jednoj djevojci, koja u blizini stanovaše. Otigje do nje, no djevojka odgovori, da ni pod koju cijenu ne ce prodati njive. Ah kad djevojka cuje, da bi se na njivi gradila tekija, druge volje pristane na prodaju te njive i ujedno daruje drugo njivu u vakuf, Ova je druga njiva ono groblje, koje danas leži uz tekiju. Hadži Sinan-aga zapocne odmah gradnju i u brzo bude gotova tekija i oko nje sobe za šejha i musafire. Od novaca, što su od sultanovog dara pretekli, pokupuje aga neke ducane, daruje nešto i od svog imetka u vakuf i naredi mukatu za tekiju. Prihodi od kirije i mukate išli su u korist tekije, no mnogi požari uništiše sve tekijske zgrade i tako nestane prihoda, kojim se je tekija uzdržavala. Mimo to izgorješe u mehcemi „Nad Kovacima" svi spisi, koji se ticahu imetka tekije, a otud nastadoše za nju još i vece štete, pa joj konacno preosta samo jedan ducan na Bašcaršiji, no i ovaj na nekoliko godina prije okupacije bude uzet u cestu. Tako se rastavi tekija sa svojim imetkom, te se danas uz pomoc božiju uzdržava jedino od darova i subvencije, koju godišnje prima. Jedva je Hadži Sinan-aga dovršio gradnju tekije i uredio njezine poslove, preseli se s ovog svijeta, te bude pokopan u groblju Sarac-Ali-džamije kraj tekije. Nad grobom njegovim na Cetiri kamena stupa podignut je svod, koji se prije dvije godine porušio, pri cemu je nadgrobni nišan nad nogama razbijen. Kamen nad glavom ostao je zdrav; na njemu se cita ovaj natpis: t. j. „Elmerhum velmagrar elhadž Sinanaga mate fi šehri ramazan tisa veerbein veelef" ih u prijevodu: „Bog prostio umrlog Hadži-Sinan-agu. Umro mjeseca ramazana 1049 (1639)". Pošto su spisi, koji su se ticali tekije, izgorjeli, to se do šejha f Kaimije pod sigurno ne zna za imena prvih šejhova, koji su od H. Sinan-age pocevši predstojali ovoj tekiji. Od Kaimije bijahu do danas ovi šejhovi na toj tekiji: 1. Šejh-Kaimija; njegov se grob nalazi u Zvorniku. Njegovo turbe pohagjaju mnogi sejhovi, koji kroz Bosnu polaze u Budimpeštu na grob Gjulbabe. 2. Hadži-Šejh-Mehmed-effendi-Tokatlija (rodom Ana-dolac iz mjesta Tokata); njegov se grob nalazi u avliji kraj tekije. 3. Sejh Hajrudin; izgovorio je prigodom jednog velikog požara u drugoj polovini prošlog vijeka, ali se ne nagjoše tjelesni mu ostanci, samo su na garištu u Halvadžiluku u jednom bunaru našli njegov šejhski tadž. 4. Šejh-Šakir-effendija, koji pociva u groblju pod Panjinom kulom; na njegovom grobu samo se poznaje kamenit spomenik s glave bez ikakog natpisa. Kada je mubarek vecer (blagdan ili noc), pale mu derviši svijecu i vele, da ni najveci vjetar plamena ugasiti ne ce. 5. Hadži-Šejh-Hasan-aga Dolagija, koji je po pricanju derviša u Uskubu (Skoplju) umro; od njegove familije ima i danas dosta clanova Uv Sarajevu. 6. Hadži-Šejh-Mehmed effendija, po materi djed sadanjeg šeiha; umro je godine 1282. (1855.) i pociva u tekijskoj avliji. 7. Hadži-Sejh-Salih effendija Cvancika, zet prijašnjega, umro je godine 1291. (1874.); g