Izmegju bosanskih polja, bice da je jedno od najljepših Bilajsko polje, kako velicinom, tako i prirodnom ljepotom svojom, a osobito prijatnim i zdravim položajem. Ono je kao jedna visoravan, koja se prostire izmegju Osjecenice i Grmecplanine. Polje je dugacko od kozilskog klanca do Risovace grede preko sedam sati, a široko gdje sat, a gdje po sata. S južne strane opasuje i zatvara polje visoka Osjecenica. Sa sjeverne strane polja stoji Grmec (Risovac), a sa zapadne strane Risovae i Cava. Te planine obrasle su velikom i prastarom šumom jelovom, smrcevom, bukovom, javorovom i na mjestima borovom. Po njima ima lijepih pašnjaka. D tijem planinama ljeti je pravi raj, osobito u Grmecu, koji se ponosi svojim vrlo zdravim vrelima, kojima se ljeti voda od velike studeni ne može piti kao: Perjanovac, Plocevac, Dlinavoda i druge. Planine obiluju još razlicitim zvjerinjem. Bilajsko polje stoji skoro u vodoravnom pravcu, gdjegdje ispresijecano doljama i brežuljcima. Dijeli se na više polja, kao: Petrovacko, Medeno, Krnjeuško, Suvajsko i Bilajsko. Istocni i zapadni dio polja bilajskoga obiluje lijepim i zdravim vrelima, a naprotiv sredina polja oskudijeva vodom. Velike vode nema. Zimi bukne koje vrelo, koje narod zove „Bukavac", pa cim ljeto, odmah presuši. Narod pripovijeda, da je kroz polje bilajsko u starija vremena proticala velika rijeka pod imenom „Mracnica" (Mracaj), i da je natapala cijelo polje, osobito Medeno polje. Vrelo joj je bilo u istocnom dijelu polja, u tako zvanom Mracaju. No neki kralj videci, da Mracnica cini veliku štetu polju bilajskom, zatvori njeno vrelo bivolecim kožama i zaspe ga. Voda naravno kroz strijeke njene prodre put kroz zemlju i otvori drugo vrelo u današnjem selu Sanici, ne daleko od Kljuca, i novi izvor nazovu Koricanicom. Da li ima temelja narodnome predanju, mucno je pogoditi. No vješto ce oko ipak, a da mu domaci i ne reknu ništa, naci veliko korito preko polja petrovackog sve do u Medeno polje. To korito zove narod danas „Suva japaga" (suva jaruga). Bila je ponornica. — Urvine se i danas dobro vide u Medenom polju. Da, pada mi na um: Pokojni pop David Kecman kazivao mi je, da Mracnica nije imala svoga izvora u Mracaju, nego da je U podnožju brda Mracaja bilo korito i prorov njezin blizu površine brijega, i da se je provalio; u toj provaliji moglo se je viditi da rijeka tece. A kada bi bile povodnje, onda bi provalila i prešla korito, te bi poplavila i Bilajsko polje. Pa da ne bi prelazila tuda, onda da je jedan kralj zatrpao to mjesto. Po tom moglo bi biti i vjerojatno. Narod u polju bilajskom vrlo je zdrav, snažan i krepak. Hrana mu je najglavnija: Mlijeko (varenika), jecmen, ražen i pirov hljeb. Ta žita i najbolje rode tamo. Kukuruzova hljeba malo jedu. Od novijega vremena mnogo krumpira (krtole) sade. Tamo nije cudo nikakovo, ako covjek doživi stotinu godina, jer se to cesto nagje. I sad ima više krepkih staraca, koji imaju stotinu godina. Vracanje i cararanje vole; prije idu vracarici, nego doktoru; prije pisarima zapisa, nego u apoteku. Vjeruju u vještice, vukodlake, tmore, gjavole. Pošto Bilajsko polje i okolina obiluje dobrim pašnjacima i livadama, narod drži mnogo sitne i krupne stoke, te mu je to i najveci imetak i proizvod, kojim podmiruje sve potrebe. Od varenike siri narod „cijeli sir", koji svojim lijepim ukusom, mirisom i mrsnocom nadmašuje mnogi drugi sir. Samo je žaliti, što ga narod ne umije tako udesiti, da dugo stoji. Oni ga usire i metnu u cetverouglasto tvorilo, osole i pritisnu daskom, da se utišti i ocijedi od sirutke — i s tim je gotov. No taj primitivni nacin nije dovoljan da ga sacuva od kisika, da ga ne pokvari. Bilajci ne smatraju, da njihovo polje stoji u Bosni. Oni Bosnom nazivaju prijedjele tamo ispod Banjeluke. Bošnjake poznaju kao slabe, groznicave i žute ljude. Ovi pako nazivaju Bilajce „Vr'vcima" t. j. ljudima planinskim. Vide ih snažne i jake, kaki zbilja i jesu. Nošnja im je starinska. Ženske predu i tkaju od konopljana i ketenova vlakna veoma valjano platno, a od vune veoma dobro sukno, od koga prave sebi toplo i tvrdo derko odijelo. Tkaju i vrlo lijepe cilime; osobito u Bilaju i Petrovcu, Boju sami priregjuju od razlicitih trava, korijenja, lista i kore. Boja im je stalna i ne izbljegjuje. Najmilije su im igre: bacanje kamena s ramena, skakanje skoka i letenje na biljegu. Na zboru igraju kolo, a tako i na drugijem veseljima, na dva nacina: „Šetnje" i „Skoka". Uz šetnju pjevaju razlicite pjesne. 2 Pjevanje junackih srpskih pjesana uz gusle javorove najvece im je uživanje. Govore cisto južnim narijecjem. Mjesto: došao, pošao, našao — upotrebljuju oblike: doša, poša, naša.1) Gledajuci sad na ostatke iz prošlih vijekova, rekao bih : Bilajsko polje u starija vremena bilo je više poznato i naseljeno, nego danas, premda i danas ima cetrnaest sela osim zaselaka i dvije varošice Petrovac i Bilaj. Ima u tamošnjoj okolini dosta brda i dolina, obraslih velikom šumom; kad u tu šumu ugješ, vidjeceš sve razor do razora. Današnja pokoljenja ne znaju, ko je to orao i kad je orao. Po jednom rasticu racunao sam, gdje ima takih razora, da je morao niknuti tu na tom mjestu prije 320 godina. Bilajci Medeno polje i Smoljanu prestavljaju svojim Kanaanom, te otuda je ono valjda i prozvano „Medeno polje". Da, pripovijedaju, da je u staro vrijeme s Medene glavice, koja stoji na sredini polja, tekao med i mlijeko. Ušlo je u poslovicu: „Ako sam ti prodao Medulju nijesam Medenoga polja". Pa ne ce biti s gorega, ako i naspomenem, kako je postala ta recenica. Došao Bišcanin jednom Bilajcu na konak, pa je gledao kako domacica od jedne krave umuze tri kraljece mlijeka. Bišcanin misleci, kad bi on imao takvu jednu kravu, ne bi mu trebalo ništa više, a mogao bi mljecariti cijelu porodicu. Smisli, da je kupi. Domacin mu je proda po dobru cijenu i Bišcanin odvede kravu kuci u Bišce. No u Bišcu nije krava mogla davati ni oke mlijeka. Sad Bišcanin otigje natrag, kaže Bilajcu, da ga je prevario, A ovaj ce mu: „Pobra time, ako sam ti prodao Medulju, nijesam Medeno