Ima gdjekojih lokalnih tradicija, koje nadovezajuci na drevnu davninu, onome, koji to pažljivo ispituje, pokazuju mjesta starodrevne kulture. Kad vec nijedan kamecak, nijedan komadic ruševine od kakog zida ne pokazuje mjesto, gdje je u nepamceno doba bilo kulturnog života ma i najprimitivnije ruke, a ono ipak su ostala imena, možda i skaske, koje ce predistoricaru pokazati trag do onoga mjeeta, gdje zemlja krije ostavke takome životu. Imena, kao Gradac, Stari Grad, Gradina, Hradište, Grod, Gorodište, Naklo i dr. u slovjenskim zemljama obicno kriju predistoricki temelj ; gradski bedemi, gradine, poganski bregovi, poganska selišta i poganski meterizi u Njemackoj i Austriji rijetko su kad na stranputicu zaveli motiku ispitacevu. Kako di su taka mjesta došla do karakteristickih imena i do tradicije ? Narodi, koji su druge podjariili i oni, koji su za njvma navalili, vecinom nijesu naselili obatališta osvojenih ili strujam seobe nfoda zahvacevih žitelja, jer su ih obicno našli razorene; oni su naravski odabirali plodne nizine n dolove, pa su sebi ondje gradili, kakav je narod vec bio po cudi manje ili više utvrdena zakloništa. A ona drevna orlovska gnijezdc po brdinama dobivala su valjda svoja imena od utvrda, jer Grad, Hradište i t. d. sve su oznake za opžopano, ograceno mjesto. Mjesta opustješe, razvališe se, svijet ih po mado zaboravio, a anatemom, koju su sveštenici kasnijih hrišcaniskih naroda udarali na stare poganske gradine i svetišta poganska, ucinpše ee hrišcanima prokletim mjestima. gdje svakojaki bijesni dusi i haveti svoje kolo igraju. Ostade bajka, i postade varljivim svjetlilom za pocne kopace blaga, ali i pomože kulturnome istoricaru, da ponegdje rasvijetli tminu. Taka je bajka pokazala trag, po kše je naceno predistoricko selište kod Sarajeva na „Zlatištu". Analogon, a možda i udaljeni dio te naseobine našao se, kako je javljeno u jednom izv'eštaju u „Glasniku" god. 1889., na sjevernom obronku Trebevica iznad pašnjaka Sobunara. Ta se naseobina prostire, koliko dosad mogoh utvrditi, na nekih 4000 cetvornih metara; izmecu sebe spojene su naseobine Sobunar i Zlatište citavim nizom manjih nalazišta. Južnu stranu naseobine omecašuje niz osovnih stijena i litica, gdje pod nekojim partijama, koje su se nadvisile, nadoh najobilatije kulturne slojeve. Po situaciji uopce ti se cini, kao da su žitelji tih naseobina baš tražili zaklona pod takim nadvišenim stijenama ili u liticavim uvalama, da ondje smjeste svoja ognjišta. Takve su analogije u ostalom dosta poznate; Jedna od najglasovitijih je natkrovna hridina u Francuskoj. Što se tice sloja s kulturnim ostancima, njega mjestimice pokrila tako tanka ledina, te gotovo možeš reci da je otkriven; u drugu ruku moradoh gotovo metar ruševine otkopati, dok do sloja docoh. Uopce da reknem, može se taj sloj naci u prosjecnoj dubljini od podrugog metra. Zanimljvve pouke dade mi jedno nalazište, sasvim zaklonjeno pod stijenom, koja se je iznad njega nadvela, a prepoznaceš je vec iz daleka po tome, što je s donje strane sasvim pocrtela od dima, jer cobani ondje [obicavaju vatru ložiti. Ispod 4 decimetra debelog tavana od pruda naicoh na debeo sloj pepela, u kome je pomiješano glasiranih utaraka i sredovjecnog željeznog oruca. Prsten od slabog_srebra i malen madžarski^novac šesnaestoga vijeka, jedino je od neke vri^ednosti u onome, što ovce nacoh. Pepeo je ovdje naslagan do tri decimetra. Pod tim pepelom opet je bilo na tri decimetra pruda, za kojim je tek slijedilo pravo predistoricko nalazište u dubljini od jednog metra. Bilo je tu utaraka od ilovastog posuca, kostiju, nekoliko cijelih posuda, tvorbine od kosti i kamena. Mjestimice bili su elojevi crvene, pecene zemlje pomiješani s mnoštvom komadica ugljena — znak, da je tu kroz dulje vrijeme gorjela vatra. Drugi znaci uz veoma strmu klisuru navedoše me, te nacoh trag drugim elojevvma. Pod tavanom ledine i zemle crnice od 30 centimetara nacoh mnoštvo troske i kao ]edini arteFakt željeznu Fibulu na luk; onda je bez jasne mece slijedio dalji sloj s pepelom, ilovastim crepovljem, broncom, kamenitim orucem, dok u dubljini od jednog metra ne docoh opet do litice. Sudeci po raskopanim mjestima, kojih ima više neg dvadeset, mislim da smo tu naišli na obitalište predistorickog covjeka, ali ne na predistoricko grobište, Nigdje nema traga paljenju lješine i ljudskih kostiju, artefakti eu bez reda razbacani, slojevi pepela nijesu omecašeni i na daleko se prostiru, a po svemu tome slijedi, da tu nije moglo biti grobište. Ilovasto posude. Ilovastog crepovlja ima toliko, da kulturni sloj mjestimice cini jedino specena masa takog crepovlja. Materijal, od koga su ti ostanci, jest razmuljena vrlo vapnovita ilovaca, promiješana zrnjem od vapna bjelutka. Sve je raceno prostom rukom i peceno pri otvorenoj vatri. Površina je obicno ugladena i samo u vecih, sirovih utaraka hrapava. Rjede sam primijetio grafitom pocrnjenih utaraka. Što se tice oblika posuda, mogu se po prilici razlikovati ovi glavni tipi : 1. Više ili manje plosnaste zdjele s uspravnim, uzvrnutim ili uvijenim rubom; 2. posude na oblik urna, trbušaste, s malim dnom i vrlo suženim grlcem; 3. lonci vecega dna i osovnim bokovima. pri otvoru nešto prošireni; l 4. zdjelice sa dva drška s gornjim dijelom nešto suženim. Na posudama ima držaka svakojakog oblika, tako, da bi se po ovim nalazima mogla študirati citava povijest razvitka držaka. Tu ima prosto ispu cpenih kvržica, izbocaka, kvacica probušenih i neprobušenih; glatli, desinirani i kanelirani oblici zastupani su u svima velicinama i varijacijama. Te razlicite posude drže od g1m do 10 litara. Što se tice ukrasa na posudama, valja mi ovo primijetiti. Najjednostavniji i vajcešci eu motiv dekoraciji više ili manje simetricki 3 poredani otisci prsta Napredak se vec pokazuje u nizovima usporednih, kratkih crtica, koje ili koncentricki ili naregano okružutu posude i rubove. Rjece ne nalaze u lanac povezani trokuti, koji su paralelno šrafirani. Kriva crta vrlo je rijetko upotrebljena, samo sam našao dva Fragmen