Tijem se imenom zovu sve one osobe, koje prebole kugu. Dva su razloga jedino, s kojih se ta bolest može prikužiti, a za paru su svi ostali lijekovi. Osoba, koja premetne preko sebe kugu mora da je ili božija ili vražija. Za to i prikužnjaka ima dvije vrste: dobnh i zlih. Ali u vrijeme kuge malo se to razabire i gleda; samo ti pomozi, makar i za pare — alal ti bilo, a tvoji grijesi stajace za tobom, o tome malo ko brigu vodi. Osim toga, kako su koji prikužili ili s božijom ili s vražijom pomoci, ne može se lako ni doznati, jer i jedni i drugi kazuju se pred svijetom dobri i sveti. U prijašnja doba, kad bi ta nemila i kobna pošast harala, bile su takve osobe u narodu pribrane i gledane, pa vec, kojoj strani pripadale, o tome se nije niko u onom strahu i metežu starao. Predrasuda je bila opca, da gdje su se god oni u kojem mu drago selu ili kuci pojavili, to kugi nikako nije bilo po kontu i ona bi morala bajagi najdalje kroz dvadeset i cetiri sata to mjesto i tu celjad ostaviti. Uz to su još prikužnjaci i one, koji su od kuge umrli pokopavali — naravno za skupu placu i po najprostijem nacinu. Ne¬sretnu žrtvu, koja je u teškijem mukama izdahla svezaobi takav jedan prikužnjak za nogu, koju vec bilo i odvukao bi je onako preko drvlja i kamenja, da bi sve od nje komadi mesa po putu otpadali jedno podrug sat hoda daleko od kuce u kakvu šumu i tu je ko ni sebi ni drugom zaceprkao i navalio nekoliko grana sušnja, brže, samo da se ne vidi, a za drugo te ne ce niko ni pitati. Pokraj ovoga rada bavili su se prikužnjaci i raskuživanjem. Kad bi ovo cinili valjalo bi im svaku stvar u doticnoj kuci dodirnuti i tim bi se tako kuga tjerala. No ovdje je vladala velika bezdušnost, jer svaka treca stvar postala je prikužnjakova i pripadala je odmah u njegovo vlasništvo. Još bi im se uz ovo davale i sve stvari onih osoba, koje su od kuge pomrle i koje su njima pripadale, jer je i opet bila jedna predrasuda, da dokle god i obojak iz opanka od pokojnika, koji je od kuge umr'o ima u onoj kuci, da uvijek u toj kuci ima trag od kuge, koji, što bi izbrojio jedan, može isplinuti na po¬vršinu i zamesti cijelu kucu i ognjište. Kazuju još i to, da se je prije i blago kako rogato, tako uopce i sve domace raskuživalo, pri cemu se dakako uzimao treci dio. Ali vec da je toga nestalo, otkako se pocela upotrebljivati blagoslovena so, jer samo treba take blagoslovene soli dati rastopljene u vodi marvi ili kojoj drugoj životinji, da se napije ili barem da prinjuši, pa se više ne treba bojati, da ce kuga doci na nju. I to sam cuo, gdje su mi pripovijedali, kako bi prikužnjaci haljine i druge stvari odokuženih, koji su umrli, raskužrvali. Postavili bi takove stvari gdje god u živu vodu, da preko njih tece sedam dana i sedam noci, pri Cemu bi oni tokose (tobož) neke molitve govorili, da se stvari raskuže, jer bez toga ne bi ništa moglo biti. Meni se cini, da su to ti majstori cinili jedino iz pukog svog interesa i tako govorili o tim molitvama, za koje oni samo znadu i koje su im njihovi sveti kazali s toga razloga da se za tijem — u vodi raskužavanjem —ne bi poveli i drugi i oni tako ne bi mogli puniti svoje kese, kad bi do godinu ili do dvije u kojem selu pro¬dali te stvari. Za to su i govorili da oni samo doticajem raskužuju stvari drugog, a svoje da moraju na taj nacin. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.