Selo Pritoka udaljeno je od Bišca jedan mali sat hoda na istocnu stranu, te se proteže ispod tako zvanih Grabeških brda, od Ribicke glavice na sjevernoj strani, do muhamedovskog sela Ružnica na južnoj strani. Ispod Pritoke pukla je pritocka ravan, po kojoj se šire livade, pašnjaci i oranice, koje se sluštaju do rijeke Une. Ova je ravnica dio bihacke doline. Usred te ravnice, na bihackopetrovackom drumu, namjeravaju pravoslavni Srbi iz te okoline praviti crkvu na zemljištu, koje im je poklonio njihov spahija Mehmedbeg Ljubušak Kapetanovic. Od te crkve, doticno od toga zemljišta na suprotnoj strani puta, sav onaj kraj do Une vode zove se od starina Jezerina. To ce biti valjda zbog toga, što je taj kraj u prvašnja vremena, dok slapovi tu u blizini na Uni nijesu popucali, bio vodom naplavljen, pa je tu ležala kao neko jezero. Od ceste, ili upravo od onog mjesta, gdje se pomenuta crkva namjerava praviti, za jedno 150 koracaja prema rijeci Uni, ima jedna dražica, a pokraj nje sa zapadne strane uzdiže se omanja gromila kao nasip od visine 2 m. prema ravnoj površini polja; ta gromila ima nekih 70 koracaja dužine i 35 širine. Baš na toj humci prema sjeverozapadu, gdje se onaj brežuljak ponešto gubi, veli se, da je bila nekada crkva, koja se je Golubica zvala. Daklen zbog te crkve narod je o tom mjestu još od vajkada pripovijedao. To pripovijedanje još je više pobudivalo, što se tuda uvijek kojekakovih stvari nalazilo, kao: raznovrsnog tesanog kamenja, pisanih ploca, lonaca, stupaca, komada od posuda i drugo koješta. To je bio uzrok, što je narod o tom mjestu poceo razlicito gatati; neki govorahu, daje tu bila crkva srpska, neki katolicka, neki opet grad, ili ovo, ili ono. Ali mi mislimo, da nije ni jedno ni drugo; nego tu bijaše groblje, koje potjece iz davne davnine i to od onijeh naroda, koji u prastara vremena spaljivahu svoje mrtvace i pepeo njihov sahranjivahu u lonce „špb", kao što to cinjahu: Sloveni, Gali, Germani, Grci, Rimljani i dr. Sravnjujuci opažanja u — da tako reknem — „loncanom groblju" u Jezerinama sa poznatim nam stvarima iz stare istorije, mitologije i obreda starih naroda, rekli bismo, da je ovo groblje ostatak i uspomena starih Rimljana, koji su se za njihove sile i velicine širili u gustijem kolonijama po ovoj okolini, što nam i drugi mnogi ostaci ovdje od njih svjedoce. A osobito može se uzeti kao centrum u bihackoj dolini današnje selo Golubic, gdje se i dan danas dobro vide ostaci i razvaline od hrama, što ga Rimljani podigoše u cast svom glavnom bogu Jupitru. Mjesto to, gdje bijaše hram Jupitrov, od groblja u Jezerinama rastavlja samo rijeka Una. Urne — lonci, u koje je pepeo pokojnikov sahranjivan, bijahu po obliku trojaki. Najobicniji oblik urna nalik je na današnje tako zvane cupove najveca im dosad poznata visina bijaše 33 cm.; dno u premjeru 12 cm.; u bocnom premjeru 28 cm.; u premjeru zjala (grla, otvora) 14 cm. Zidani su na cekrk sa ravnom okruglinom bez ikakove šare. Crijep je u nekih jednake debljine, te se primjecuje, da je loncar vješt bio, u drugih pak slabija vještina — gdje panj, gdje tanj. rubovi, što ih na tom mjestu nacosmo, razliciti su, ima ih od 3 mm. do 20 mm. debljine. U te ubrajamo i j one, što ih ne racunamo, da su od urna, vec od drugog posuda, koje služaše ili za držanje vode, ili za vjecitu lampu, ili za drugo kakovo posude. Po zemlji, od koje su zidani lonci, može se uzeti, što se vidi ovako po boji bez analize, da je upotrebljavano sedam vrsta zemlje. — R b, koji je debeo 20 mm. zidan je od bijele zemlje. Jako je tvrd. — Drugi rb, koji je debeo 10 milimetara, zidan je od crne zemlje, rub te vrste lonca jako je tvrd i težak, izgleda na prvi pogled, kao da je od gvožda. — Treci je rub od smede zemlje zidan, dosta je tvrd. Izgleda dvostruk. Unutra mu je zemlja više crna, a po krajevima bjelkasta. Debljina mu je razlicita. Može se misliti, da je to dobio, kada su ga opje I cali, ili pak možda je ono s polja obojen. — Cetvrti je rub debeo 8 mm. Zemlja, od koje je zidan, jest crvena ilovaca. Ova se nalazi u blizini toga groblja, skoro po svim stra I nama pritockijem. Tvrd je. — Peti je rb debljine 12 mm, Zemlja je crna, podobna zemlji i zidašu današnjih lonaca u ovoj okolini. Zemlje take nalazi se u blizini groblja na Vijelom brdu. Šesti je rb podoban po zemlji prvom rbu, samo je ovaj mnogo tanji (4 mm.). — Sedmi je rb zidan od bijele zemlje. Rb je mekan i izvana išaran poprecnim i uspravnim prucima. Bio je obojen mrkom bojom, koja se i sad dobro poznaje. Debljina je rbu 7 mm. Rb je morao biti od nekog ljepšeg suda. — 0smi je rb najfinija radnja. Boja je zemlje, od koje je ozidan, bijela. Rb je tanak 3 mm. Veoma je mek, spolja išaran uspravnim i poprecnim prugama — prucima. Smedom je bojom obojen iznutra i izvana. Boja se dobro poznaje. Lagan je, te bi se moglo misliti, da je napravljen od istive, mjesto da je zidan. Druga vrsta urna — nalik je na zdjelu (casu) (slika 2 ). Velicine su razlicite, oblika skoro jednakog. U ove, koju nam pokazuje slika, dno je u premjeru 13 cm , zjalo 35 cm., dubljina 10 cm. U trecu vrstu brojimo kamene urne. One su oblika jednaka, ali razlicite velicine, izgledaju kao male kacice. Našlo ih se dosta take vrste, ali su vecinom razlupane ili oštecene. Može se naslutiti, da je neko ovdje vec kopao i može biti blago tražio. Važno je, što se je u toj urni t j. u njezinoj izdubini našao lonac (urna), što je predocen u slici 1. U drugim kamenitim pepelnim grobnicama nije bilo ovakih lonaca. Kamenite urne izracene su od mekog kamena (vrsta vapnenca), koji se kopao u starija vremena bez sumnje iz majdana blizu Bišca, gdje se i danas kopa taki kamen. Sve kamene urne oblika su valjkastookrugla, neke su slabije a neke vrlo lijepo otesane bez ikakove šare. Nekolike se cuvaju u crkvi pritockoj. Šupljina im ide u okruglastoj izdubini do blizu dna, a u nekih do polovine. Na sredini ima ih prošupljenih sa malim otvorom, a neke su i cjelokupne. Tako isto vide se šupljine i u nekih lonaca (urni), a u nekih opet nema ovih šupljina. Na je