Poznato je iz poviesti, da pošto Illyricum, zvan takodjer kasnije Dalmatia, bi podjarmljen, u dieljenju provincija bi god. 27 pr. Kr. podieljen od cara Oktavijana senatu, da ovi s njim upravlja (provincia senatus, populi), cieneci da je ova pokrajina uslied ratova do tada vodjenih proti ovim pogibeljnim susjedima (Doimati feroces) napokon razoružana i umirena. Nego buduci se ona podigla opeta na oružje, god. 11. pr. Kr. Oktavijan je oduže senatu, te je ucini pokrajinom carskom (provincia Caesaris, principis), imenovavši za namjestnika jednog konsularca s naslovom legatus Augusti pro praetore, koji je uz vojnicku upravu imao i civilnu i sudbenu. Iza, konacno dovršenih dalmatinsko-panonskih ratova god. 9. po Kr. pobrinuše se najprije carevi namjestnici da ovu bogatu, ali u dugom ratovanju iznemoglu i iztrošenu pokrajinu, urede. Glavna briga dosad prvih nam poznatih namjestnika rek bi da je bila ponajprije probijanje cesta i uredjivanje odnošaja u samoj zemlji, uredjenje granica medju raznim plemenima. Jedan od prvih namjestnika P. Cornelius Dolabella (14—20 po Kr.) probi množtvo cesta iz glavnog grada Solina ne samo uz obalu, nego i kroz unutarnju pokrajinu Bosnu, cak do granica tadašnje Dalmacije, do sredine po prilici sadašnje Srbije, kako nam je to zasvjedoceno dosad našastim nadpisima. L. Volusius Saturninus jedan od došle poznatih nasljednika Dolabelle (36—38 po Kr.), rek bi da se je bavio osobito uredjenjem granica medju raznim plemenima ove pokrajine. O tom svojstvu nalazimo mu spomena u raznim nadpisima. Pod njim bjehu uredjene granice medju Neditae i Corinienses (dandanas Nadinjani i Karinjani u politickom kotaru Benkovackom), koje bijaše vec jednom njegov predšastnik P. Cornelius Dolabella uredio, i koje opet kasnije za cara Nerona bijahu uredjene od namjestnika A. Ducenius Geminas; pa granice medju Varvarini (Bribir?) i drugim plemenima negdje oko Promine; pa medju Onastini i Narestini (Krug Jesenica i Zeljevice Jesenica nedaleko od Spljeta). Istu zadacu uredjenja granica rek bi da je imao i legatus . . . Piso, poznat u našoj poviesti po istom u zadnje doba našastom nadpisu, koji je imao biti namjestnikom u Dalmaciji medju god. 44—52 po Kr., i koji je uredio granice medju Narestini ili Nera-stini i Pituntini (Zeljevice Jesenica i Podstrana), granice vec jednom uredjene od njegova predšastnika L. Volusija Saturnina. I namjestnik M. Pompeius Silvanus (69—70 po Kr.) uredi granice medju Ašseriates i Alveriates (Podgradje i Dobropoljci u kotaru Benkovackom). Dapace ova ratobornost starih Illyra glede medjaša pojavlja se za kasnijih doba cak u III. vieku po Kr., jer nalazimo da Flavius Valerius Constantius Chlorus, od g. 282—284 namjestnik Dalmacije — praeses —pod carem Carinus, bijaše usedio granice medju Salviates i Stridonenses (stanovnici Grahova i Vaganja-Glamoca u Bosni). K ovim podatcima o uredjenju granica medju raznim plemenima u Dalmaciji za rimsko doba, koji podatci dodjoše na vidjelo vecinom ovo zadnjih godina, i to u Dalmaciji, eto došao u dobar cas i novi važan podatak iz posestrime Bosne, koji doprinaša novo liepo zrnce ovomu pitanju. U III. knjigi Glasnika zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini godine 1890., na strani 306—307 bi objelodanjen nadpis, našast u Vaganju, kotara Jajackog, koji zasieca u ovo pitanje. Ne buduci on bio po mojemu mnenju dobro procitan, a ni dovoljno razjašnjen, zamolih urednika istog casopisa gospodina savjetnika Kostu Hormanna, da bi mi poslao otisak istoga, da ga bolje proucim, što on i ucini preko sarajevskog muzeja, na cemu budi mu iskrena hvala. Pripomenuti mi je, da sam ja dne 19. kolovoza godine 1890. pri mojem kratkom boravku u Sarajevu bio vidio otisak ovog nadpisa, te procitavši ga u Glasniku opazio odmah, da nije dobro procitan. Moje se citanje i dosljedno tumacenje bitno razilazi od vec objelodanjenog; no pošto ovi moj clanak ide samo za tim, da razjasni ovi nadpis, a to na korist znanosti i domace nam poviesti, a ne da se zaplice u kakovu polemiku, ja necu niti navadjati razloge moga citanja i tumacenja od vec danoga u Glasniku. Ako bi komu bilo do toga, neka se potrudi da to sam ucini. Još mi je pripomenuti,, da dok sam ovi clanak citao stigoše mi od sveucilištnog profesora u Berlinu Dra O. Hirschfelda korekture od Corpus Inscriptionum Latinarum voluminis Tertii Supplementum Fasciculus Posterior, koje od njekoliko mjeseca za svu Dalmaciju konacno pregledam, u kojim na str. 1624. br. 9864 a) uvrstio je i ovi nadpis, što ga je crpio iz Glasnika. Njegovo citanje ne razilazi se mnogo od moga, a pošto sam ja imao pred ocima otisak, naravski je, da sam u korekture uvrstio moje opazke, te mu sve to ovih dana dostavio. Fascimile nadpisa dan u Glasniku, nije svugdje, bar po otisku, tocno, te s toga za dobro citanje i tumacenje istoga donosim ovdje moje citanje po otisku, kako sam ga mogao utanaciti u družtvu prof. Petricevica. U prvoj brazdi nema slova H u rieci Arruntius, sasviem da ima ostanaka popriecne brazde ovog slova, koje su po mojemu mnjenju od oštecena kamena; i s toga ja citam Arruntius. U drugoj brazdi vidi se gornja polovica C, po prve i cijela druga noga slova A, M s okrnjenom drugom nogom, polovica od I., treci dio okomite brazde od L, zatim oštecen prostor za dva slova, u komu nejasnih tragova od V, zatim S, pa u oštecenu prostoru za dva slova razaznaje se, i ako velikom mukom, tocka i trag slova S, aa kojim ide CEI. U trecoj brazdi vidi se okomita crta slova B, pa prostor za jedno slovo, te ošteceno u prvoj nozi slovo N, pa I, za kojim prostor za dva slova, a od V, što slijedi, vidi se zadnja noga, za kojim malo ošteceno S», cisto LE, prostor za jedno slovo i PR, za kojim opet prostor za jedno slovo. U cetvrtoj brazdi vidi se cisto PR, pa se razabire, i ako slabo, C; zatim prostor za dva slova, za kojim se vidi E, pa prostor za jedno slovo, a slovu A, što sliedi, oštecena je prva noga ; zatim su jasna slova RIS i ostanci od AV, za kojim prostor za jedno slovo. U petoj brazdi jasno je GERMANICIIVDICEM; u šestoj DEDIT