Mnogome je poznato na kojoj su cijeni i koje su pravo kod nas u Bosni i Hercegovini uživale žene. One ne samo da nijesu ravne muškima, vec ih mnogi i ne broje mecu ljude. One su pola insana, i stvorene su kao rob ljudima za potrebu njihovu. One su svemu zlu i dobru, sreci i nesreci ljudskoj krive. Na njima je sav kabahet dunjaha. Od njih je, da je ovako insan razlicit i na tri nesula podijeljen. Tako prilican dio naroda o njima i govori, pa stoga i nije cudo, ako je u svojoj mašti stvorio, da su ljudi postali od: žene, macke, kuje. Evo što neki kazuju. „Još za Adema pejgambera, kad pejgamberi hocahu po zemlji, dodoše neki prosci, da mu prose jedinicu, što bijaše k'o suret lijepa. On im je odma obeca; aln iza njih dodu drugi. Nemogavši ih rezil uciniti, obeca je i njima. Ne potraja dugo, al eto ti i trecih, a on je i njima da, i odgodi vadu u jedan isti dan svoj trojici, kada ce po djevojku doci. — Cujuci to njegova žena, stane se ibretisati, kako je mogao uciiiti i svoj trojici je obecavati, pa mu napošljetku rece: „Kolaj cemo za to; ko prvi doce onoga je!" — On šuti .... Prolazi dan po dan, dok ne doce i ureceni, a troji se svati kod kuce sastanu. Lijepo ih docekaju i pogoste, te tu i zanoce. Pošto se smrkne i oni legnu, digne se Adem pejgamber i obuce svoju kcer, što je ljepše mogao; odvede je u jednu odaju, a uza nju macku i kuju, pa ih zatvori. Kad je u jutru bilo da svatovi polaze, ode on i otvori sobu, kad tamo .... emerom božijim tri cure, sve tri jednake, da nije mogao svoje kceri razaznati! On izvede jednu i da, je svatovima, pa ih isprati. Tako i drugu i trecu......sve tri isprati! .... Iza toga prolazilo je vrijeme, a on nikada habera o kcerima, te krene da ih obice. Kad je bio podaleko od kuce, nade cobane kod ovaca, gdje se igraju. On ispita sve jednoga po jednoga: ciji je i kako se zove; dok ce jednoga upitati: kako im je snaha. On se stane tužiti, da joj je sve tekmil ali kad se ražljuti, hoce im svijem po kucn oci da izvadi. Ha! on se sjeti: to je od macke. Svrati se k njoj i uputi se dalje. — Tako iduci, naide opet na cobane, te i njih ispita, kao i prve. Kad je zapitao jednoga, kako im je snaha? on mu odgovori. „Sve je dobro, ali kad joj nešto doce, sve hršum po kuci cini i hoce, da nas iskolje". On se sjeti, da je to od kuje. I njoj se svrati, pa se uputi dalje. Opet iduci, doce do cobana, kad mecu njima jedno lijepo, cisto odjeveno dijete, da sve na njemu pjeva. Priprtilo malu Finu torbicu i u njoj leba i smoka, pa se veselo osmijava. Upita ga Adem pejgamber: ciji je i kako im je snaha. On mu se stane hvaliti, da ne može kud bolje biti i rece: „Uvijek se smije i pjeva" ! Sad on dozna, da mu je to prava kcer, i da je ono veselo i umiljato dijete od insana; pa pošto je sve tri zvjaret ucinio i vidio njihov porod, digne ruke nebu i povice: „Da Bsg da, ova tri nesula ostala i poznavala se po materama od dana današnjega pa do casa kijametskoga!" ... . I tako je ostalo i bice do kijameta; jer eno vidiš po ljudima, kako nekoji planu, bi rekao: sad ce ti oci izvaditi. To je — vidiš — nesul macji! . . Drugi opet: vazda landaju i inade se i kolju. To je nesul od kuje. Treci su mirni, vazda se smiju i rahat su, nikome zla ne misle. Ti su od pejgamberove kceri — to je nesul insanski!" — Evo tako, dragi citaoce, mnogi naši zemljaci misle i govore o postanku trijuh ljudskih temperamenata; a ti možeš, kako hoceš i znaš, stvarati cetvrti. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.