Kad je godine 1879. rudarski savjetnik dr. Em. Titze prigodom geološkog izucavanja Bosne došao u Srebrenicu, našao je doduše u tamošnjeg žiteljstva opcenitu tradiciju o nekadašnjem rudokopu, koji je tamo negdje bio, ali nitko ne umjede reci, na kojem se je mjestu kopala ruda. Dr. Titze, koji je prvi ptit na brza ruku promotrio zemljište, nije onda našao nikaka traga starom rudokopu, nikakim jamama, ni odvalima (Halden) kovina i ruda. Po prostranim troskovištima uz razlicite potoke u okolici, gdje je u troski bilo do 13 postotaka olova s primiješanim srebrom, mogao je jedino suditi, da su se u okolici srebrenickoj kopali i talili olovni sjajnici i srebro iz njih vadilo. Zaslužna radnja dra. Konst. Jireceka nružila nam je vijesti o raznovrsnoj sudbini, koja je stizala varoš Srebrenicu, a s njome i tamošnji rudokop u srednjem vijeku. Po toj radnji spominje se Srebrenica prvi put godine 1376., kada je vec bila živo trgovacko mjesto i kad je ondje bila dubrovacka naseobina. Godine ; 1410. zauzeše je Magjari, od 1411.—1440. bila je pod srpskom, od 1440. do 1443. pod turskom vlašcu, a 1443. opet pripade Bosni. Ali otuda se je izrodio dugotrajan rat izmegju Bosne, i Srbije, koje su se otimale za ovo znamenito rudarsko mjesto, pri cemu je varoš opetovanim osvajanjem sad s jedne sad s drage strane mnogo stradala. U Srebrenici, gdje se je vadilo zlato, srobro i bakar, godine 1417. kovao se je i novac. Fratarski manastir, nekoc glavni manastir reda franjevackog, koji je stajao usred varoši, spominje se 1425. godine u dubrovackim poveljama, a razoren je godine 1686. Od njega dobila je bosanska crkvena provincija naziv „Bosna argentina". Dubrovcana bilo je u Srebrenici još koncem XV. vijeka, a pocetkom XVI. vijeka propade ondje rudarstvo sasvim. Sada je Srebrenica mala, ubava gorska varošica, nad kojom se na nekom trahitnom grebenu uzdigla mala turska utvrda, a nešto više lijep podor sredovjecne gradine sa dvije kule, Godine 1881. otpoce rudarsko društvo „Bosnia" ondje iznova kopanje rude, pak je potankim proucavanjem i u veliko udešenim rudarskim ispitivanjem utvrgjeno, da je onuda morao biti veoma na daleko rasprostranjen rudokop. U tome se rudokopu po nacinu radnje, po dimenzijama pojedinih pravaca, kao i po iskopima i povijesnoj predaji mogu razli kovati dvije perijode, kada je bio u najvecem cvatu; prva pada u doba rimskog carstva, a druga u kasnije doba srednjeg vijeka. Rudarska naseoba rimskog vremena bila je u okolici današnjeg sela „Gradine", a selo Sa se i varoš Srebrenicu valja smatrati kao naseobine rudara srednjeg vijeka. Kako ta mjesta stoje jedno spram drugog, pokazuje priklopljeni ovdje nacrt okoliša srebrenickog (slika 1). Prekopavanjem Gradine utvrgjena je velika znamenitost tamošnje rimske naseobe zapovijest bosanskog rudarstva kao i cijele zemlje, te cu ja da ovdje opišem kako pojedine predmete iz rimskog doba, koji su nagjeni u najbližoj okolini toga sela, tako i rezultate dojakošnjeg prokopavanja. Izmegju nahoda iz najbliže okoline sela Gradine valja ove navesti : Pri udešavanju Crvene zdonje (Rother Stollen) pri Krivom brijegu vele da je god. 1882. i 1883. pri ulazu u njemu nagjen bakren dinar iz doba rimskog cara Konstantina II. (337.—340.) dakle iz veoma kasnog carskog doba. U ljetu godine 1885. našao je neki pastir u staroj jednoj jami pri Krivom brijegu potpuno ocuvanu rimsku rudarsku svjetiljku, u koje je ono mjesto fitilja, gdje je gorio, još bilo cagjavo. Sasvim slicna, neozlijegjena rimska rudarska svjetiljka izišla je uz tri rimska novca i nekoliko komada olovnog sjajnika na vidjelo 1889. u ritu Ošisti sjevero istocno od sela Dimnica, kad se je zemlja na jednom mjestu osula. Iznad toga nalazišta ima na visokom gorskom povoru ostanaka od zgrada i starih grobišta, kojih ja megjutim nijesam vidio. Rudarska svjetiljka od Dimnica (slika 2) ima obicni oblik rimskih ilovastih svjetiljaka i nacinjena je od rugaste ilovace. Duga je 97 mm., široka 58 mm. a visoka 35 mm. Od novaca jedan je bakren, ostala su dva od bronca, ali se od zadnjih može samo jedan raspoznati, te je po sudu kustosa dra Truhelke valjda broncana medalja cara Karakale (211.—217.). U spoljašnom zidu istocnopravoslavne crkve u Sasima, koja . nema prozora, uzidana su dva rimska kamena, koji po svoj prilici potjecu od Gradine. Jedan od ovih, 131 cm. visok i 62 cm. širok (skica 3) nadgrobni je kamen; polje za natpis prazno mu je, a nad ovim vide se poprsja jedne žene i jednog muža, koji u desnoj ruci drži smotak. Ponešto okrnjeni timpanon pokazuje ornamenat nalik na ružu. Drugi kamen (slika 4) odlomak je jednog žrtvenika od 30 cm. širine i 40 cm. visine. 0 prvom izdašnijem prekopavanju u Gradini dobio sam po g. nadrudaru Ljudevitu Pogatschnigu u Kvarcu, koji ga je rukovodio, ove obavijesti: U martu 1883. naredilo je radarsko društvo „Bosnia" tome gospodinu, da izmjeri snagu vode u Gradini, pri cemu mu je udarilo u oci veliko mnoštvo hrpa kamenja, onuda nasutih. Vidio je nadalje, gdje je za ustavu vodenog jarka pri nekom malom mlinu upo trebljen kaneliran kamen iz korniža, što ga je gospodar mlina donio iz najbliže hrpe kamenja. Pri daljem razgledanju našao je u tacki a) (vidi nacrt razvaljenih rimskih gragjevina u Gradini, priložena tabla) poprilici30 m. sjeverno — od pronagjenog kasnije glavnog ulaza velike rimske zgrade (tabla, tacka h) i kao zaglavak oširoke ulice izmegju zgrada, koje su stajale sucelice jedna spram druge — ulomke ispisanog kamena, koji sastavljeni cine žrtvenicki kamen, prikazan u slici 5. Natpis gornjeg dijela bio je izvrnut na zemlju i sasvim je dobro ocuvan, natpis d6njeg dijela pak bio je na dvor okrenut, te se više nije mogao citati. Ona necitljiva donja tri retka mora da su tek u vremenu izmegju g. 1880. i 1883. razoreni, jer mije po dobroti gospodina kustosa dra Truhelke došao ruku prepis toga natpisa, snimljen god. 1881., a glasi ovako: Kamen ima oblik stupa, visok je 100 cm., najveca mu je širina 60 cm., a debeo je 40 cm. Natpis nije okviren, a gornji je nastavak kamena odlomljen. T