Selo Samobor leži na južnoj strani sela „Abtovca", na brežuljku istocno „Gatackog polja", a udaljeno je od Avtovca 3 kilometra. Pripada kotaru gatackom a okružju mostarskom. Samobor ima od prilike 300 zkitelja, svi su pravoslavne vjere. Narodno predanje o postanju sela Samobora kaže: Bio jedan starac po imenu Gligor u Drobnjacima (Crna Gora), te je istome Elemin-paša za neko iskazano junaštvo darovao zemlje, gdje izabere, koliko na konju za 2 sata obigrati može. On je izabrao ovo mjesto, pošto mu se „Polje" svidje. Tada je Samobor bio pustoš; a na ovom brežuljku nalazio se je „samo jedan bor". (Kako pricaju, sagradena je na istom mjestu, gdje je bor bio, današnja crkva, hram sv. Save). Vrativši se, na pitanje pomenutog paše rece, da je izabrao mjesto kod „samog bora"; na ovaj nacin postade selo „Samobor". Gligor bijaše brat Huriše, vojvode iz Pošcana, žena mu je bila udovica Musvca Stevana sa Sjenice. On imacaše 4 sina, i to: jedan po imenu David, drugi bješe slijep, treci pop, a cetvrti star. Dandanas ima u ovom selu samo 4 plemena; kao: 1. Davidovici po Davidu; 2. Popovici po popu; 3. Slijepcevici po slijepcu, i 4. Starovici po starom, jerbo se ovaj star oženio, te njegovu djecu prozvaše Starovici. Ovo se može kao istinito predanje uzeti po tome, što kako ova plemena u Samoboru tako i ona u Drobnjacima slave krsno ime sv. Savu, još više, što se ovi ni oni mecu se ne žene. U novije vrijeme poceli su se samo kumiti. Druga koja plemena niko da slave navedeno krsno ime, nije poznato, do jedne jedite kuce u Garevu popa Jovana Zimonjica; kako su ovi došli do toga, evo da kažem: Pop Juka, otac popa Jovana Zimonjina, i pop Acim, otac vojvode popa Zimonjica bili su u jednoj kuci u selu Garevo. Za života još djeda vojvodina kneza Jovana ostavili su svoje pravo krsno ime „Lazarevu subotu", i prihvatiše za krsno ime Sv. Savu, iz uzroka što im je djed današnjeg prote gatackog Petra Popovica, prigovorio jednom prilikom, da nije u redu uz casni post opijati svijet, osobito pak u svecenickoj kuci. Poslije smrti kneza Jovana i popa Luke zavadi se jednom poa Acim, otac vojvodin, sa Samoboranima, narocito sa knezom Lukom iz Samobora, te mu ovi tom prilikom prigovori: „Ta oteo si mi, pope Acime, i krsno ime Sv. Savu, kamo li nebi što drugo". Na to se otac vojvodin, pop Acim, ražljuti i prihvati opet staro krsno ime „.Lazarevu subotu", koja pada uz casni post, što i danas vojvoda kao krsno ime slavi. Rocak pako vojvodin, pop Jovan, koji je i danas živ, ne htjede odstupiti od slave Sv. Save, kako mu ga je djed pocrimio. Na ovaj nacin dode ova kuca Zimonjica da slave krsno ime Sv. Savu.