Jedan sat hoda na istoku od Trebinja bijeli se na desnoj obali rijeke Trebinjcice dijepo seoce Most, ili kako ga još zovu — Arslanagica Most. Most i ako je okružen brdima, opet je jedno od bogatijih sela trebinjskih, jer Arslan-agici osim ono ravni uz rijeku, još i u kamenu trape i ograde grade, po primjeru susjednog Župljanina ili Konavljanina, pa ako ništa, a ono voca ili duhana posade. Uz taku radinost oni ništa i ne žele, no su svacim gani , a u citavoj okolici cuveni i viceni, kao stara plemicka porodica Arslan-age! No osim toga Most je još i radi svoje starodrevne cuprije znamenit, koja je niže sela u duljini preko 80 m. presvodila Trebinjcicu — što nam je dodana slika pokazuje. Cuprija je na dva, — do 15 m. visoka, velika osrednja i tri mala okna od lijepog tesanca kamena sazidana, kao da je . u kalupu ižljevena. Iznad osrednjih okana šcemereno je još po jedno, a na sred cuprije — izme&u velikih svodova — diže se kuca jednokatnica, zidana od kamena u visinu do 4 m. Ispod kuce je prolaz, a štite ga dvije na svod kapije sa dvostrukim jakim krilima i mandalima. Krajem cuprije i s jedne i s druge strane nanivane su velike, lijepo otesane kamene ploce do 1 m. široke, a toliko i visoke. Ploce su izmedu sebe spojene komadima zasadena gvožda — cuskijama — u sredini i olovom zalite, da je cijeli naslon, kao dva niza mrndela krajem peliješa postavljen. — Taj niz bijaše gdje-gdje vremenom okrnjen, no prošle godine, kad se cuprija popravljala, digoše porušene ploce i na svoje ih mjesto uvrstiše, te je sada ograda opet potpuna. Tada je i prvi put cuprija popravljana, kako narod pamti, a nikad prije od postanja svoga! Ko je ovu cupriju sagradio, za sigurno se ne zna, jer nam iz prijašnjih vijekova nikakvi natpisi ne preostaše; no nema sumnje, da je jedna izmedu znamenitijih ostanaka davnijeh vijekova, a ujedno i najznamenitija u staroj Travuniji. Ona svojom radnjom i ljepotom nadmašuje mnoge stare gracevine Bosne ponosne i kršne Hercegovine; pa s toga je „Bosanska Vila", kada joj god. 1888. u 13. broju donese sliku, pripisuje na strani 207. majstorluku i slavi starih Rimljana. Da li su je zbilja Rimljani gradili, neka tome poslu vještiji covo izrene svoj sud, a ja cu samo pribrati ovdje, što nam starci s usta na usta sanuvaše. Neki opet hoce, da su je Turhš gradili poslije zauzeca Hercegovine. Turci, zauzevši Hercegovinu, nijesu se nastanili u Trebinju, no ostadoše u Novome, kao age i gospodari Trebinja, gdje im civnije i niftluci bijahu. Stanujuci u Novome do nrije 200 godina, kad ih Mlecani istjeraše i gospodari Novoga postadoše, ne imacahu interesa graditi ondje cupriju, no kako cemo vidjeti, oni je nacoše. Kad su Turci iz Novoga potisnuti, te se zakloniše u Trebinje, svaki ode na svoje niftluke, a nekim svojim namjesnicima podijeli carigradska vlada povlastice, da mogu razne dohotke pobirati od naroda i tim se uzdržavati. Medu tima bijaše i neki Arslan-aga, od koga je danas citavo selo Arslanagica, i po kome se od tada i Most naziva — Arslan-agica Most. Arslan-aga, došavši u Trebinje, nace cupriju i dobije od sultana pismenu potvrdu, da preko nje može prelaz kupiti, jer onuda bijaše od starine pada cijele Bosne i Hercegovine u Novi po sb. Arslan-aga, da osigura sebi dohodak, nacini na cupriji kucu, od koje i danas polovina u cijelosti stoji, te u nju namjesti svoje sluge, koji su mu prelaz naplacivali. Poslije njega kupljen je prelaz i dalje, dok se ne umnoži njegovo pleme, pa nikad se nasuliti oko njega, no uvijek mržnja i svada izmedu njih. Uz to se opet otvori novi put na Dubrovnik, te prelaz preko cuprije spade na ništa, pa s toga i pustiše pobiranje prelaza na njoj; a kucu ustupiše pandurima za obranu od neprijatelja. Panduri su tu sve do okupacije stajali, braneci cupriju, da je Crnogorci ne dignu u lagum, a i sela ne zapale. Toliko se zna o cupriji, od kako se Turci iz Novoga doseliše, a sami Arslan-agici kažu, da je vrlo stara i da ju je I njihov pradjed ondje našao. Po tome je Turci nijesu gradili. Narod govori, da jeJ grcka graca, a to s toga, jer onako lijepo, onako tvrdo samo da znaju Grci graditi, i niko drugi. Neki se opet ni s tim ne slažu, no vele, da je gradio! nekakav Kusturica, a bio je našega roda i koljena, ama mu se za zakon ništa ne zna. O njemu pripovijedaju, da je bio u Carigradu, pa kad je, car trebao da dijeli s nekim mejdan, on se na poziv telala javi, da ce cara zamijeniti. Car ga primi i ponudi mu oružje, ali ga on odbije, govoreci, da ima jednu od starina kusturu (staru sabljetinu). On izide s tom kusturom na mejdan i sretno svlada neprijatelja. Car mu sada da, silno blago, a on krene kuci, zdravo stiže u Novi, gdje lijepe dvore i hanove sagradi. — Iz Novoga krene preko Zubaca, te na Grabu sazida — za uspoZ menu — veliki han; a otalen doce na ono mjesto, gdje je sada cuprija. Tu naumi takoder neki hair ostaviti, pa se posavjetuje sa svojim zemljacima, a oni ga navrate, da cupriju nacini, jer je tu od velike koristi putnicima. On pristane i zovne majstore, da se pogode, ali neimar, držeci, da ne ce imati novaca za tolike silne gradevine, rece mu, da najprije treba prepeti konop preko vode, a niz cio konop objesiti punu kesu do kese s novcima, pa te novce u temelj prosuti, i onda ce se moci gradevina otpoceti i ostace. dugovjecna. Pristane odmah na to Kusturica, prepne konop, objesi kese pune novaca, pa kad htjede da ih prospe, povice neimar: I „Ne za Boga, gospodaru! Ja sam htio vidjeti, hoceš li ti imati toliko silno blago, da naciniš cupriju!".... Pošto cupriju svrši, onda krene dalje, i došavši u Prijevor (za Vilecom), nacini ondje han. Otalen je otišao dalje, a kuda je god prolazio, — govore, — da je haire gradio. U Bosni je nacinio cetiri cuprije, ali nijedna nije ni sluga ovoj na Trebinjcici! Treci opet kažu, da ju je gradila nekakva kraljica, a stolovaše negdje u Zupcima — u Bugojevu selu. — U tome selu bijaše veliko vrelo, a voda mu tecijaše niz sve Zupce, Grab, Dracu, kuda se i dan-danas korito poznaje. Jednog dana otide sin kraljicin na to vrelo, pa