I. Izmedu Srbije i Crne Gore, omedašen na sjeveru Bosnom a na jugu Albanijom i Macedonijom, leži uzak, dugacak trak zemlje, kojemu se dosad nije pridjevalo opce upotrijebljeno ime — ni sa geografske niti sa politicke strane. Naziv „Stara Srbija", koji se danas vecinom upotrebljava, nije pravilan, sa razloga što cu ih niže napomenuti. Spram ovog srpskog politickog naziva „Stara Srbija" stoji tursko politicko ime „Kosovo", koje su Turci s toga odabrali, što je gore opisano podrucje ušljed bitke na Kosovu postalo turokom provincijom. Medu tijem ovo je podrucje, prije nego što nastupiše ovi spomenuti nazivi, imalo svoje ime, koje se doduše vazda poznavalo, ali je polako ispalo iz obicaja, no ono.je najzgodniji naziv i zaslužuje da se opce prihvati: Raška. Tako se nazivalo ovo podrucje po varoši Raš, današnjem Novom Pazaru, nekadašnjem središtu one županije, one malešne kneževine, iz koje se docnije obrazovalo veliko carstvo cara Dušana. Ime Raška je lo tome historicki naziv, poznat geografima a ocuvan i u crkvenom jeziku, u kojem se spominje „eparhija rasijska". Od nekadašnje varoši Raš, samo je potok što protice kroz nju ocuvao ime „Raška"; od prilike cetiri sahata od Novog Pazara uvire Raška kod srpske pogranicne varoši istog imena u Ibar. Naziv „Stara Srbija" bio bi, ako bi se ogranicio na gore omedašeno podrucje, u toliko pravilan, u koliko je ovdje bila izlazna tacka stare srpske države, te bi bio identican s Raškom — prvijem imenom ove države. No što ga s druge strane cini neprihvatljivim, to je što se proteže na podrucja, koja geografski i etnografski spadaju u Albaniju i Macedoniju, kao srezovi Pec, Ðakovica, Prizren s jedne strane a Skoplje s druge; ovi su srezovi samo neko vrijeme kano osvojene provincije spadali pod srpsku državu, kad je ova bila u svom potpunom cvijetu. Strucnjak mora po tome neograniceno zadržati geografski i etnografski osnovana imena Albanija i Macedonija za podrucja, koja su se dojako pod tijem razumijevala, a istinsku Staru Srbiju oznaciti njezinim legitimnim imenom Raška. Prostor je Raške sa tri strane omedašen politickim granicama: zemaljskim granicama Bosne, Crne Gore i Srbije; prema Albaniji i Macedoniji imade ove geografske granice: sa najistocnijeg ugla Crne Gore niže Mokreplanine Žljeb i njegov greben, koji cini vodomedu izmedu Ibra i Drina; za tijem savijutkom prema jugu Ðevic i Crnoljevaplaninu, koje cine zapadnu ivicu Kosova polja; dalje greben od istocne polutine 1Parplanine; za tijem prelazeci preko tjesnaca Lepenac izžecu Ljubotrna i Bugarske Crne Gore (Karadag) greben od ove potonje i najzad onu povorku, koja potice od Rujna — vodomece izmecu Vardara i Morave —, što na brdu sv. Ilije nalazi najjužniji pogranicni vrh Srbije. Raška obuhvata ove politicke srezove (kaze): Plevlje (Taslica), Prijepolje, Kolašin, Bjelopolje (Akova), Sjenica, Nova Varoš, Berana, Rožaj, Novi Pazar, Mitrovica, Drenica, Vucitrn, Priština, Gilan i djelomice Preševo. Ona cini jedan dio god. 1879. novo ustanovljenog vilajeta kosovskog, kojemu je glavni grad Skoplje i koji osim toga imade albanaških i macedonskih srezova. Raška je u svojemu sjevernom dijelu sa svijem brdovita zemlja i pokazuje najznacajnije visocine na balkanskom poluostrvu; u svemu uzevši pokazuje nagibanje s juga na sjever, a svekoliko gorje, što se povlaci ovijem podrucjem, može se svesti na jedan cvor u južnom kutu ovoga podrucja t. j. na masiv, što ga obrazuju Žljeb i Kom i gorje albanaških Alpa, što ih medu sobom veže. Izmecu ovoga gorja vidimo isto toliko rijeka, da takoder iz ovoga cvora teku u pravcu od juga na sjever, odgovarajuci opcem nagibanju zemlje. Ovo su glavna pogorja i rijeke: 1. Od Koma polazeci izmecu Tare i Lima Bjelašnica, Stožerplanina, Kraljeva gora, Ljubicnaplanina. Od ove se , grane razgranjuje: a) izmecu Lima i Cehotine Mihajlovic, Babinje i Pobjenik I planina; b) izmecu Cehotine i Veležnice Korijenplanina. 2. Od Mokre planine polazeci izmedu Lima i Vape (Uvac) Smiljenica, Kruševica i Giljevaplanina sa daljim ogranjcima: Jadovnik i Kosarinaplanine e jedne strane i Zlatar planina s druge strane, izmedu kojih tece Miloševa k Limu. I 3. Od Žljeba polazeci Hajla, Jarut i Štanicaplanina s ograncima: Suva gora izmedu Vape i Raške i Rogozna planina izmedu Raške i Ibra. 4. Najzad pogorje, što se pod raznijem imenima od Žljeba poteže kao povorka uz desnu obalu Ibra do Mitrovice i dijeli Rašku od albanaškog sreza Peci. Južni manji dio Raške pokazuje mnogo prostiju formaciju; sastoji se od visoravni Kosova polja i od spuštanja visocina, koje sa svijeh strana zatvaraju ovo polje i na cijem grebenu leže mece od Raške. To su na zapadu planinske kose Toevic i Crnoljeva, koje dijele Kosovo polje od albanaške doline Drina, od Metoje; na jugu istocna polovina Šardaga i Karadaga, koji dijele Kosovo polje od macedonske ravnice; na istoku srpske pogranicne planine Poljak i Kopaonik. I ovaj se dio Raške pretežno naginje od juga na sjever, jer njegova glavna rijeka Sitnica tece u tom pravcu; samo je u njegovom južnom dijelu drukcije, jer tu tece Lepenac sa sjevera na jug, a Morava od zapada na istok. II. Za Rimljane bješe Raška samo prolazna zemlja. Glavno naslonište za njihovo gospodstvo u ovom dijelu balkanskog poluostrova bješe Naissus-Niš; zarad sveze njihovih pristaništa na dalmatinskoj i ilirskoj obali sa Nišem podržavahu Rimljani drumove, koji dijelom idahu preko Raške. Sjeverni dio Raške pripadao je provinciji Ilirika (Illirycum) a južni Dardaniji (Dardania); no odnošaj zavisnosti od cesti keltickog, od cesti ilirskoalbanaškog žiteljstva naspram vladajuce sile, bice da je bio dosta labav, te se potonja samo na to ogranicavala, da drži svoje vojnicke drumove i stanice. Od ovijeh drumova spadaju dva od cesti u unutrašnjost Raške. Prvo drum, koji se od obale kod Narone potezao uz dolinu Neretve prema Sarajevu a otolen prema jugoistoku. Njegova prva stanica bješe kod današnje varoši Plevlje (Taslice). Od prilike jedan sahat zapadno od današnje varoši na lijevoj obali potoka Veležnice, tek nek