Kako se vrag može izleci. Nalet je danas ostao ain bein (za ništo). covjek ga je u svemu pretekao i prestigao. Sam on cudi se i gleda ispod ruke, šta covjek radi. Hajde nek vrag, ako mu bašta izleže covjeka, a covjek vraga beli može i to te kako! A izleci ga je vrlo lako. Evo, kako se može najlakše i najprvlje izleci. Djevojka to samo može uciniti. Mora da joj bude u najmanju ruku barem sedamnaest godina, jer ako je premlada ili prestara, to joj ne ce nikako poci za rukom. Treba, da nikad nije podijelila ama ni rijecce s muškom glavom, pa makar da joj je sto puta rogjeni otac. Onda taka djevojka prije, nego što ce leci naletnjaka, valja, da se za sedam dana i sedam noci ne išcešlja i ne umije, da je sedam puta sunce popljuje. Bože ti ukrili, ko bi to mogao dopustiti od svoga djeteta. Voljela bih da odmah umre, nego da mi to ucini. A ima nedacnijeh matera, koje za to i ne mare, kad im kceri s vragom ališferiš cine i kad se onamo njemu predaju. Nesretnica je svaka, koja to cini i dopušta. Kad je sve to tako ucinjeno, onda djevojka treba, da uzme od crne kokoši, koja je kusasta repa jaje, ali samo ili pronosak ili iznosak. To jaje valja da nosi pod lijevom pazuhom pune puncate cetiri nedjelje. Ni u noci se ne smije s njime rastati. Kud god ide, treba joj ga nositi uza se. Na domaku mjeseca izleci ce se onomon nalet, ali tada još nije pravi nalet. Ni sam ne bi znao, da te posjeku, šta je i na što nalici. Ko vražija posla. I tada ga zovu cikavcem". Prije je bivalo puno takijeh cikavaca, koji su ko gjavolje stvorenje, aratos ih bilo, od komšija krali maslo, kajmak, med i druge slicne stvari, te ih zbijali u svoju volju pod vratom, a za tijem ga kod kuce svome uzocešnjem gazdi u zdjele istresali i spravljali i tako su mnogi otprije bogatim postajali od tugje muke i od tugjih žuljeva. Džabe im na poklon njihovo imanje i bogatstvo, dok je s vragom steceno. Vrag ce doci po svoje, kad li, tad li. Ko s njime tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. I njihov bo-gatluk bio je i bice od danas do sjutra kratak, ko macija trka do pojate. Ko hoce, da mu se cikavac prometne u pravoga naleta, onda mu ga valja tri nedjelje povijati u povoj, koji je ucinjen od dlaka iz repa rigjasta konja. Ima Bog ih prokleo! — koji se sprijatelje s tijem izleženim svojim vragom i on njima svašta cini na volju, samo što se može pomisliti, a oni njemu dadu dušu. Da je kabel (moguce), on bi im donio i pticijeg mlijeka. Crna im duša i žalosna! Bolje bi bilo i hairnije, da ih je prva zora pozobala, kad su iz majke ispali, nego da su svoju dušu utopili. Ali Bog neka im za to sudi, kao i svakome po njegovijem djelima, kako ko bude zaslužio. Ne treba se nama u božiju stavljati. O uskrsnucu tijela. Umre li covjek i cim ga u grob polože i postave, odmah, vec prve veceri okolo gluho doba noci dogje. angjeo grobu mrtvoga i unigje unutra. Ako je mrtvi bio dobar i pošten, tugje ne prihvacao, sirote ugledao, bio pravi i cestiti covjek, angjeo, kad mu dogje grobu, vas zasjaje hiljadu puta žarko sunce. Nije li mrtvi živio, kako valja i kako treba po božijim i ljudskim zakonima, nego istom onako bilmaza, pa u kojim izigje, angjeo mu ide grobu tužno i žalosno, oborenijem licem, ko da je sve, štono rijec, jutros pokopao, i kad mu pristupi grobu, vas se u crno promijeni, cito citovito noc. I tako angjeo dolazi izastupice bez promjene jedno za drugim tri veceri. Prvu vecer, kad dogje u grob, uzme jednu vrlo malu mrvicu, kolik božju znaju od mrtvackog tijela i to ta mrvica mora biti iz same glave. Drugu vecer uzme drugu mrvicu iz sredine mrtvackog tijela, pa bilo vec otkle mu drago, ali sva je prilika, da ta mrvica mora biti od srca (misli se pod rijecju „srce" trbuh, kao što je to vec poznato). A trecu vecer jami (uzme) trecu mrvicu i to od noge umrloga. Sve te mrvice odnese nekud sa sobom, Bog sami znade gdje i kuda i sastavi ih zajedno, pa kad bude sudnji dan, onda se puste te mrvice i one panu na ono mjesto ili grob, gdje je — Bog sami zna — nazad toliko i toliko godina onaj mrtvac umfo ili pao, makar vec da o tome mjestu i grobu ni traga ni glasa nema i makar da ga je more progutalo sto hiljada aršina, ili vatra spalila. Oko tijeh se mrvica sastavi opet citavo citavcato tijelo, da mu ništa ne fali, kao da je ovi cas ukopano. Da toga nije Bog odredio, da angjeo cini, niti bi bilo sudnjeg dana, niti bi mrtvi vaskrsnuli.