Doista malo krajeva ima u našoj domovini, koji su obdareni tolikom prirodnom krasotom, kao što je uprav naše Skoplje. Gorske kose, koje su i s jedne i s druge strane stisle srebropjeni Vrbas, zaodjenute su vazda zelenom crnogoricom, koja ne pušta niti zimi da vlada ovuda pustoš. Ubave dolinice, koje se spuštaju s ovih kosa, proticuei Vrbas sa svojim šumom, miloglasni pjev ptica u ljetno doba, krasno polje skopaljsko — sve to uvelicava dražest ove okolice. Pa nije ni cudo, što je narod ove krasne okolice ostavio zahvalnu potomstvu vijesti o postanju imena obližnjih dolina i kosa u samim herojickim pricama, megju koje spada i ova zanimljiva prica o postanku imena „Markovaca", najbližeg oveceg današnjeg pašnjaka donjo-vakufskog. Još za živa deli Marka Kraljevica, ženio se otmjeni poglavica osmanlijski, junak na desnici, Gjerzelez- Alija. Ode po djevojku sa 1000 svatova. Gdje je stajao, odakle je djevojku poveo i kako joj je bilo ime, toga se narod ne sjeda. Kad se je s njom vracao dvoru svome, doceka ga Marko Kraljevic, da mu otme djevojku. Zametnu se krvav okršaj baš na povisokoj glavici pod današnjim hrastikom u Novoseocima ( sabata od Donjeg Vakufa). Poginu 1000 svatova — te se i danas vide grobovi, gdje su im sahranjena mrtva trupla. Ostade junacina Gjerzelez Alija, da bije dvoboj sa deliMarkom, koji mu ugrabi djevojku. Gjerzelez Alija nadvlada Marka. Marko pobježe s djevojkom i kako nije imao promišljati kuda ce na koju li stranu, skoci sa djevojkom sa vrh glavice na drugu stranu Vrbasa u ovecu dražesnu dolinu — pade tamam na ovelik kamen, koji u taj mah omekša žaleci da Marko izgubi junacke noge na tvrdu kamenu. — Marko pokleknu, koljena upadoše u onako mekan kamen i cstaše nepovrijegjena. Kamen opet otvrdnu, kad Marko odskoci, no na uspomenu ovog dogagjaja ostavi potomstvu na svojim bijelim grudima trag Markovim koljenima. I danas je još taj kamen, koji je primio Marka u junacki zagrljaj i danas je još na njemu krasan lik Markovih koljena. Marko utece s djevojkom, a Gjerzelez Alija skocivši za njim, pade u vir vrbaški i utopi se. Od tada se pitoma dolina sve do danas zove „ Marko vaca". Na njoj se nalazi i vrelo nazvano „Istocno vrelo". Sve što se živim osjeca od istocno pravoslavnih žitelja donjovakufskih, vrvi ovamo na „Istocni petak" da se pomoli Bogu za službe božje, koja se tada tu cini i okrijepi bistrom, svježom vodicom, koja se na tom vrelu tada sveti. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.