INFOBIRO: Publikacije
Rječica „Bojana" i njezino ime.

GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA,

Rječica „Bojana" i njezino ime.

Autori: PETAR S. IVANČEVIĆ

„Ao Bojana, Bojana, žao mi je na te, „Jer mi draga zamace kroza te (Nar. posl.). U selu „Lušci-Palanki" u kotaru „Sanekog-Mosta ima jedna voda, koja se zove „Bojana". — Bojana izvire na južnoj strani sela Lušci-Palanka ispod vrha Miljevca. Vrh Miljevac ogranak je Grmecplanine. Na sjevernoj je strani od „Bojane" voda, koju tamošnji žitelji „Ponorom" zovu; u ovaj „Ponor" poniru sve vode, što u pomenutom selu izviru, te zbog toga i nosi pomenuta voda ime „Ponor". Na južnoj je strani „Grmec-planina", na istocnoj „Mljecika-polje", — po ovom polju ima mlogo mljecike (jedna vrsta trave), pa se je zbog te trave i zazvalo „Mljecika-polje", —na zapadnoj je strani od vode „Bojane" „Ordija-polje". Narod pripovijeda, da je na „Ordiji - polju" nekakav turski vojskovoda po imenu „Usum-aga" ravnih šest mjeseci s ordijom (jednim zborom ili korom vrjske) ležao, te da se je po toj ordiji i nazvalo „Ordija-polje". Voda „Bojana" zna u jesen i proljece plaho nabujati, ali ne ucini nikakve štete, jer brzo usahne. Ona mnogo koristi stanovnicima sela Lušci-Palanke, jer im natapa polja i njive. 0 toj rjecici i njezinom imenu narod u „Bosanskoj Krajini" ovako pripovijeda: Bila je jedna djeva, po imenu Boja. Ona osta sirotna posve malena. Boja bijaše vrlo snažna, izgledaše kao kakav muškarac, a svaki bi toj posao išao od ruke, više je radila muške poslove, nego li ženske. Ona je imala pokraj nekakve „bezdane-jame" (gdje je izvor današnje vode „Bojane") malu njivicu, jedva dan oranja. Jednog dana zubljaše (brnaše) Boja u toj svojoj njivici upravo nekako iza kišovitog vremena, a bijaše ljeto, kad se proso (proha) sije. Najednom joj se volovi zaobadaju, a sirota Boja brže-bolje stane na zubacu (brnacu, drljacu), ne bi li kako zaustavila volove, ali po nesreku njezinu zapne joj noga za zubacu; sad ti ona, dragovicu moj, zapomaže iz svega grla, a volovi se još vecma poplaše, te onako poplašeni naidu na pomenutu „bezdanu-jamu" i upadnu u istu skupa s djevom Bojom i brnacom. Mrtvo tijelo Bojino nacu poslije na površini rjecice „Dabra" (u selu istog imena). Od Bojane t.. izvora njezina ima tri sahata do Dabra, i tako je dakle tijelo Bojino išlo tri sahata kroz zemlju. Poslvje ovog dogadaja nazva narod tu vodu „Bojanom", i tako sv negdašnja bezdana-jama pretvori u današnju vodu „Bojanu". Narod pripovijeda, da 1e Boja bila draga nekakvog mladica, pa taj mladic ode jednom poslije. dugog vremena k pomenutoj vodi i stane naricati: „Ao Bojana, Bojana, žao mi je na te, „Jer mi draga zamace kroza te"! Ta je recenica i ostala u narodu, te se i dan danas cesto cuje. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.

Arhivi štampe
Pretražite digitalizirane verzije pisane kulturne baštine – bh. novina.
Pretražite arhiv najznačajnijih novinskih publikacija iz Bosne i Hercegovine i regije
Kako se Pretplatiti?
Da biste imali pristup tekstovima pohranjenim u INFOBIRO digitalni arhiv, potrebno je da se registrujete i da izvršite pretplatu za odabrani pretplatnički paket. Registraciju možete izvršiti ovdje.