a) „Draga" „Koju Dragu misliš, i o kojoj Dragi naumio si govoriti u ovom listu? Da li o onoj Dragi opatici sv. Nikole, koja se pod g. 1312. — ili o onoj Dragi, a opet opatici, no ne sv. Nikole vec sv. Dujma, koja se pod g. 1263. u zapisniku trogirske opcine pominje. XII. 212. i 225.)? — Ili može biti, da si nauman pricati o Dragi, sestri ponosnih Sankovica u Nevesinju, kceri staroga Kazanca Sanka a sestri župana Beljaka i vojvode Radica, i sinovici župana Gradoja i bratucedi kneza Budele i Sancina, — ta onih Sankovica, koji su slavili i koji su se kleli svetim Ðurem i arandelom Mihailom, „svojimi krstnimi imeni", i koji su dne 15. aprila 1391. g. zapisali opcini i vlastelom bogoljubima grada Dubrovnika župu konavaosku (Konavlje) s gradom Sokolom koji je u njoj, i dalje dali i potvrdili istoj opcini sela i zemlje Vitaline, do svojih meda i granipa i do mora, do pristaništa Molunta i s otokom, koji pristoji Vitalini; pak o ovoj pošljednjoj. Dragi hoceš valjada da govoriš s toga, što ju je pokojni Danicic u rjecniku iz književnih starina srpskih prezreo, te je i ne pominje, premda pomenuta braca Sankovici u pomenutom zapisu od 15. aprila 1391. g. pominju i „Dragu, sestru" svoju i njeno saizvoljenje na ustup pomenutih župa i zemalja s gradom Sokolom opcini dubrovackoj za navijek. 219.) 0 kojoj ce dakle Dragi da bude rijec?" Ni o jednoj od „Dragih", koje pominješ, i šta bih umio ja o tim Dragama da pricam — i bi li bilo mjesto govoru o onim Trogirkama-opaticama u ovom listu? O drugoj ili sasvim petoj i devetoj Dragi, a na ime o Dragi Bosanki hocu ovdje — i ne cu da govorim ili pricam ili pripovijedam što, kad ja uopce ne umijem ni pricati ni pripovijedati ili smisliti kakvu pricu i pripovijest, — vec cu o toj Dragi Bosanki po svom adetu — kad ne umijem drugo i drukcije, i bolje što — da raspravljam, I da se zbog nje svadam sa svima i sa svakim, koji dosle ustajahu i lomljahu koplja za tu Dragu Bosanku. „Pa koja bi to Bosanka bila, koja se zvala Draga, a o kojoj hoceš da raspravljaš, a raspravljajuci da na muke meceš i nju i nas?" Ja cu da raspravljam o Dragi, kceri bana Stjepana Kotromanica, koji se vec g. 1322. pominje kao ban i koji je banovao do g. 1353., i koji je te iste godine udao svoju kcer Jelisavetu 1 za Ludovika (Lauša, Lovuša, Loiša) velikoga. kralja ugarskoga i zaštitnika bana Stjepana; o Dragi, sestri kraljice ) ugarske Jelisavete, bratucedi bana i našljednika Stjepanova, prvog bosanskog kralja Tvrtka, ovdje ce se raspravljati i pitace se: ko joj je bila mati i kad se rodila ona, i kakve je srece bila, i da li se udala, kad, i za koga? Ali ce se prvo i prvo pitati, na cemu se osniva bitisanje te Drage Bosanke? Te ako se podloga toga bitisanja trulom i trošnom pokaže, rastrgnucu, razduvacu, raznijecu, uništicu — ili pravije, pošto se ono, što ne postoji, što nikad nije bilo ni bitisalo, vec se samo kao avet i vještica provlacilo, ne može ni uništiti, — to cu proglasiti i izreci samo: da! Drage te nema, da je nije nikad ni bilo, te da danas o Dragi Bosanki, sestri kraljice Jelisavete, a kceri bana Stjepana, ne može biti govora. No do toga je još podaleko — a sad pristupajuci k raspravljanju dužnost mi je kazati, da cu pretresati pitanje o onoj Dragi, koju je prvi Zadranin Pavao Pavlovic u svom dnevniku (Metopale Raic pod danom 24. oktobra 1383. g. pomenuo rijecma.Memorijal taj Pavlovica Zadranina prvi je izdao na svijet slavni Trogiranin, Jovan Lucic, uz djelo svoje i on u tom djelu svom, u prvoj kritickoj povijesti Dalmacije i Hrvatske, u knjizi petoj, glavi II izdanja, str. 407., citira gornje mjesto iz dnevnika Pavloviceva, u kojoj se pominje sestra Draga bez svakog ispravka i bez svake primjedbe, osim te jedine, što je prvo „zogog" izostavljeno, i što je mjesto ostavio Dragu netaknutu. I kad se trijeznom i kritickom Trogiraninu Lucicu tako svidjela Draga, da ju je ostavio netaknutu, šta ceš onda da kažeš za Francuza, za oca današnjih vizantologa, za vrijednoga Difrena Dikanža, ali tek Francuza lake krvi naucenjaka? Pokraj Lucica i uzdržljivosti njegove, ne bi dugo živovala Draga sestra"; i da se te sestre Drage nije dokopao Francuz Difren, i da nije jasno i razgovijetno kazao, da ta Draga, koju je pomenuo Zadranin Pavlovic nije bila sestra Marije, kceri i našljednice velikoga kralja ugarskoga Lauša, vec da je ona sestra Jelisavete starije, kraljice i udovice toga kralja i matere mlade kraljice Marije, kojoj bi mladoj kraljici Mariji pomenuta Draga tetka bila a ne sestra, kao što bi se moglo misliti — to odavno bi vec bilo odzvonilo toj Dragi. Difren je dakle uprav otac i on je stvorio, iz ništa stvorio Dragu Bosanku, kao kcer bana Stjepana, a sestru kceri banove i kraljice ugarske Jelisavete. Difren je znao za Orbina, i te kako dobro znao za nj, kao što se to na svakoj strani djela njegova „o dalmatinskim familijama" vidjeti može, te je morao znati i to, da Orbini na str. 265. piše.— ali ako je Difren znao, da Orbini kaže, da je Jelisaveta jedinica u oca, da ban Stefan one godine, kad ce udati svoju kcer i umrijeti, — nije imao osim Jelisavete druge djece; ako je on — Francuz, inace u mnogom povjerovao Orbinu i primio za gotov novac pricanje Orbinovo, ali u tom, da ban Stefan nije mimo Jelisavete imao još jednu kcer, u tom mu nije htio da vjeruje: njega je sablaznila Draga sestra, odnosno mjesto ono iz dnevnika Pavlovica Zadranina, koje je mjesto i u Lucica našao, gdje se spominje koje mjesto da odnese bližoj i mladoj kraljici Mariji, odnio je on na stariju i udaljeniju kraljicu Jelisavetu, i za to je morao imati ban Stefan osim Jelisavete još jednu kcer, i ta se druga kci morala zvati Draga i morala je g. 1383. živovati i boraviti — (ne kaže Difren, da li u kosi ili kao udovica) kod sestre svoje na dvoru u Višegradu, i morala je te iste g. 1383. a naime 24. oktobra zajedno sa sestrom Jelisavetom, starom i s Marijom sestricnom, mladom kraljicom, s biskupima i baronima dojezditi ili dojedriti u Zadar. „Draga, sestra kraljice Jelisavete a kci bana Stefana" to je stvor Francuz