Pracen svojim prijateljem, dr. Ant. vitezom Tomasinijem, podoh 3. juna 1891. godine od Spljeta preko Sinja u Lijevno, koje mi putovanje ne dade pridike za arheološke studije, sa cega se moradoh ograniciti tek na botanicko rekognosciranje ovoga, floristicki još premalo poznatoga kraja. Pri tome uspjeh da pronadem više interesnih vrsta, od kojih se neke i Bosne ticu — npr Sad opustjele strane Prologa i Borove Glave, bice da su nekad, prije nego što nastade ovo žalosno ogoljenje šume, bila podesna mjesta za boravak covjeku. Dandanas je ovaj kraj posve go krš, ali brzo i lako bi se ošumio, kad bi se ponešto suzbilo stocarstvo narocito koze, kojih ovdje u veliko ima — jer posvuda nicu hrastovi, grabovi, jaseni, javori, a u gornjim dijelovima i bukve. Prispjevši u Lijevno, veoma nas obradova ljubazni docek kotarskog upravitelja, barona Sedlnickog, koji nas za tim pracaše pri pohodenju obližnje okolice.. . Kilometar i po od Lijevna, s desna od puta u Potocane, stoji lijep gradac a na podnožju istoga (sprodu telegrafske motke 566/90), leži ugledna kamenita gomila. Nedaleko od nje leži druga, travom obrasla gomila, a treca malo podalje, na vrhu nekoga brežuljka. U ostalom i u širem okrugu ima tu više mjesta imenom Gromile, Za gradom, Pogradine i t. d., što po svoj prilici upucuje na stara grobišta i naseobine. Kod hana Mate Barišica (na generalštapskoj karti Han Matin), nedaleko od Šujice, nahode se na livadi, blizu vrela istoimenoga potoka, pet malih gomila, a sred nekoga liješca ima tamo i nekoliko bogumilskih grobova, od kojih su neki prekriveni neizradenim, drugi pak otesanim kamenim plocama. Dadoh jednu kamenicu (plocu), koja bijaše 280 m. duga, 110 m. široka a 0*75 m. debela, odici, a zatim do na 1*5 m. duboko crnicu zemlju raskopati, ali se ništa ne nade. Na metu svoga putovanja, u Kupreš, stigosmo 5. juna poslije podne i odmah pregoh da okolicu izvidim. Ne mogu a da ne spomenem ovdje, da nam je tamošnji upravitelj ispostave, gosp. Alojzije Businger, veoma na ruci bio i mnogo se potrudio, da našoj cijelji posluži. I gosp. porucnik J. Gecling lijepo nas je predusreo, davši nam drugi dan vojnicku pratnju. Kupreška visoravan (1150—1190 m. visoka), kano i okolna brda, osobito obiluju ostancima ljudske radinosti, pocevši dobom kamena pa sve do srednjevjekovnih nadgrobnih biljega, kojih u veliko ima, bilo da su proste ploce ili pak veliki skulpturama urešeni stecci. Vec odmah više Kupreša stoji na brežuljku neki usamljeni bogumilski grob. Blizu Otinovaca, jedno 3/4 sahata od Kupreša, nadoše nekoliko rimskih starina, koje se hrane u tamošnjoj popovskoj kuci. A ima tu i mnogo starih bosanskih grobova, pak i gomila. I okolica Ravnoga ima mnogobrojnih starina. Zbog nedostatka vremena ne mogoh posjetiti sva ova mjesta (preko 30), za koja mi kazaše da su nahodišta starinskih stvari, vec se obratih poglavito ispitivanju grobnih gomila, koje su rasute po Kupreškom polju. Gomile ove leže ili pojedince ili u hrpama u prostranoj ravnici, ali dosta daleko od Kupreša, a najviše ih ima kraj Gornjega Malovana. Sve gomile imaju pravilnokružast oblik, a obrasle su travom. Na gdjekojima leže kamene ploce, koje pripadaju poznijim pogrebima. Što se tice dimensija, to vrlo varijiraju, pocem uz posve položite od jedva 1/2 m. visine, ima i humaka (gomila) od 3 i više metra visine, a 150—200 m. obima. Pošto više gomila pregledah, odabrah grupu, što ublizu Hana Abdulah s lijeve i s desne strane teste leži, a 8 koje manjih koje ovecih humaka broji kao što skica prikazuje. Odabrao sam dvije humke osrednje velicine, od kojih jedan (II.) na svojoj glavici tri kamene ploce i dva tesanika imadaše. Pocem sam tek pokušaj cinio, to nijesam humke sasvim raskopao, što bi mnogo vremena stalo, vec se zadovoljih prosjekom. Sa 20 radnika zapoceh humku (VI), koja 71 m. u obimu a 275 m. visine imadaše, te je prokopah kroza sredinu na 6. širine i 121/2 m. dužine. Zacudih se, kad razabrah, da je to humka zemljana, bez ikakva kamenja. Zemlja bijaše veoma mrka, i razlikovaše se od one od okolne ravnice, koja je više crvenkaste boje. Do na dubinu od 1 1/2 m. ne bijaše nikakvoga traga ljudskih ostataka, u nižim slojevima pak sretosmo nekoliko mjesta s ugljenim ostancima, lugom (pepelom) i sažeženom zemljom. Pri tome se nadoše rasuto mnogobrojne loncine (crijepovi) i malen komadic kremena, koji izgleda kao da je obradivan. Zacudno je i teško se da objasniti pojava velike kolikoce limonita, koji sacinjavaše prostran, 5—8 cm. debeo sloj prema središtu humke, u kome se ugljevlja, kao i citavi komadi borova drveta nadoše. Limonit je od cesti rastvoren i pretvoren u mrkožutu okarovu zemlju .Premda se pomno istraživalo, ipak se ne nade traga nikakvim kostima. U dubini od 2*1gm. udarismo na živu zemlju, te s toga odustasmo od daljeg otkopavana. Drugi tumulus (II.), 77 m. u obimu a 2'25 m. visok, ispitasmo prokopom od 3,5 m. širine i 13 m. dužine. I ova humka bila je skroz od crne zemlje, a sadržavaše pepela, ugljena i lijep nožic od kremena. Bilo je i ovdje pogdjekojih komada limonita, ali mnogo manje nego u prvoj humci. Nikakva traga pak ne bijaše ni loncinama ni drugim kakvim artefaktima (radevinama). Od pet tesanika što po humci ležahu, dadoh dva odici, i nadoh ispod prvoga, u dubini od 1 m., djelimice ucuvan kostur (skelet); pod drugim tesanikom zatekoše se tek pojedini ostanci od kostiju, bez ikakvog priloga. I ako ovi pokušaji otkopavanjem, ne urodiše velikim rezultatima, ipak razabrasmo, da su tumuli kupreški, u razliku od onih po Glasincu i drugim mjestima Bosne i Hercegovine, od zemlje a ne od kamenja. I kameni artefakti, kao i nacin uresa na loncinama — loncarije sasvim crvene, crne, rukom djelane, pržinom (pijeskom) izmiješane, i urešene karakteristickim „kljuvanim" ornamentom .Upucuju na vrlo rano, po svoj prilicn neolitsko doba. Na pruzi u Travnik, držim, da je narocito kraj oko Turbeta vrijedan, da se potanje ispita. Osim mnogobrojnih starobosanskih grobova, ima i jedne predistorijske naseobine „Na Podkrajem", cije je tlo puno primi