Na sjeveroistocnoj strani Bos. Novog, a u daljini oko dva mala pješacka sahata nalazi se jedno brdo, koje je preko 160 m. visoko, a površina mu je 150—200. Na tom brdu imadu ostaci od negdašnjeg nekakva grada, a te ostatke, ili bolje rekavši tu razvalinu, okolni žitelji zovu „Derviš-kula" i vele, da ju je nekakav Derviš zidao; drugi opet kažu, da su tu kulu turski derviši (kaluderi) od nekakva bana oteli, pa se po njima i zazvala „Derviškula". Ta kula se nalazi u jednoj velikoj šumi, a sa istocne i zapadne strane opkoljuju istu kulu velika brda. Oko Derviškule, odnosno brda, teku dva mala potocica, koji se na južnoj strani od istog brda spajaju i zajedno sacinjavaju Blagajsku rijeku, koja se u Sanu salijeva. Od kule imadu i sad dva coška, jedan je na južnoj strani, a drugi na sjeverozapadnoj. Onaj na južnoj strani visok je 20— 25 m., a debeo 2*/3*. Po istom cošetu poznaje se, da je kula imala 4 sprata, a možda i više. Još na cošku može se videti, gdje su bile puškarice, a jedna je i sad u sasvim nerastrošenom stanju. Drugi cošak, onaj na sjeverozapadnoj strani, visok je 8—12 m., a debeo 1—2 m. I dandanas se na mjestima poznaje avlinski zid oko kule, te je ondje gdje se poznaje, oko 6 m. visok. Prietup je pomenutoj kuli, t. j. na brdo jako težak, a kad se vec na brdo izade, onda je kolajli kuli doci. Sa sjeverne strane ponajlakše je kuli pristupiti, šta više s te strane može se lijepo pod kulu, odnosno brdo, na kolima doci. Derviškula nalazi se u podrucju sela Blagaja, koje je sa svoje prirode jako lijepo i romanticno, u njemu ima oko .150 kuca, od kojijeh samo 6 kuca srpskopravoslavnih, a oetale su sve muhamedovske. Kroz Blagaj ide željeznica i tu crema potrebama stane, t. j. ako putnika ima da izlaze ili ulaze. Klaic veli: da je Blagaj negda bio znamenita tvrdava, te da je po toj tvrdavi dobila ime svoje porodica blagajskih knezova, a jedan ogranak te porodice— kako on veli — još i dandanas živi u Kranjskoj. Još on veli da neki pisci hoce, da je turski car Mehmed II. smaknuo u Blagaju kralja bosanskog Stjepana Tomaševica. Ako Klaic ne misli sadašnju Derviškulu, kavo je narod zove, ili možda starinski grad u selu Agicima, onda se on vara, jer u Blagaju, t. j. u ovom Blagaju izmedu Prijedora i Bos. Novog nema znakova, da je vad bila kakva tvrdava osim pomenute kule. Ako covjek „Derviškulu" dobro razgleda i prouci, to mora reci — ma da nikakvih dokaza u ruci nema, da ona nije ni iz rimskog doba, niti su je Turci gradili, nego baš neki od madarskih kraljeva, kad su Bosnom vladali, jer gradnja je — kako se može vidjeti po današnjim ostacima, kao i kod ostalijeh današnji tvrdava po AustroUgarskoj. Od kakvih starina, t. j. kakva starog oružja ili posuda, nijesam mogao dokuciti da se je što našlo, samo mi jedni rekoše, da se je nalazilo novaca i to samo po jedan ili dva komada. Vele okolni žitelji, da kod oranja (sjeverno od kule imadu njive i nekolike kuce, a taj zaselak ili mahala zove se Derviši, a zvanicno piše se Blagaj), nalazi se mnogo cigle i starinskih petnjaka.