22.11.1995
U Dubrovniku smo. Medutim, naša tuga za Dubrovnikom je velika. Prije svega za onim Gradom koji smo ostavili prije cetiri godine na Ljetnim igrama. Grad Svetog Vlaha pust je, nenadano pust. Kao da je ovdje život minuo prije kojlh stoljece-dva, Grad u umiranju... U ovaj kronopis unosim cinjenice o sjajnoj dubrovackoj publici koja se nije po rafinmanu mljenjala, ali nje je sve manje. Unosim i zapise o Miši Martinovicu, Luki Paljetku, Milki Podrug, o Fedi Šehovicu, o Ibrici Jusicu, o Zdravku Ostojic .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.